SOLUTIONS STORIES

Centar za sakupljanje otpada bi mogao da reši problem smetlišta u Padini

Nedeljno je prepodne. U centru Padine srećemo dosta meštana. Neki sa spiskovima za kupovinu namirnica ubrzano ulaze i izlaze iz prodavnica, ne bi li obezbedili nedostajuće sastojke za nedeljni porodični ručak, drugi su rešili da iskoriste decembarsko sunce za šetnju po Gornjoj Dolini, predivnom velikom parku, kuda smo se i mi uputili. “Dobrodošli ponovo u Padinu”, maše nam Jaroslav Pokoracki, predsednik Ekološkog pokreta Padina (EKOP) sa kojim se opet srećemo i to samo nekoliko dana nakon našeg  “izleta” po padinskim smetilištima.

“Vidim, uživate u suncu i lepoj prirodi u širem centru našeg sela”, kaže nam Jaroslav, svestan da naše sećanje na nedavne prizore sa divljih deponija koje ulaze u granice Specijalnog prirodnog rezervata “Doline kod Padine” još uvek nije izbledelo.

“Znam da ste tokom prethodne posete imali prilike da vidite prljavu stranu Padine, pa sam hteo da vam pokažem i ovu čistu”, dodaje naš domaćin. 

I stvarno, ugodno je šetati po Gornjoj dolini, posebno posle pometnute, manje prijatne šetnje po deponiji nadomak sela i izvorišta vode za piće. “Dobro, Jaroslave, u razgovoru sa građanima i građankama Padine, predstavnicima mesnih institucija, kao i članovima i članicama Ekološkog pokreta Padina konstatovali smo u kom grmu leži zec. Saznali smo da najveći ekološki problem u Padini predstavljaju nelegalna, odnosno neuređena i nekontrolisana smetilišta koja se nalaze na obodima sela. Ali, šta ćemo sad s` tim?”, pitamo otvoreno.

centar za sakupljanje otpada
Jaroslav Pokoracki: „Nije prvobitno rešenje u kažnjavanju onih, koji iznose otpad na divlje deponije, već u tome da se ponudi rešenje.“ / Foto © Storyteller

Problem sa neadekvatnim upravljanjem otpadom u Padini nije od juče, podseća  Jaroslav Pokoracki . “On postoji više od deset godina, a suština problema leži u tome što se on ne rešava na dugoročnom planu, već samo privremeno, kada se postojeća smetilišta u Višnjičkovoj i Dolini malo urede, poravnaju i to je to. Ali to nije to! To nije nikakvo rešenje, jer se problem posmatra kao posledica, a niko se ne trudi da reši uzrok”, kaže naš sagovornik.

Nije prvobitno rešenje u kažnjavanju onih, koji iznose otpad na divlje deponije, već u tome da se ponudi rešenje, odnosno alternativni načini i mesta na kojima će se građevinski, kabasti i drugi otpad organizovano i kontrolisano sakupljati, smatra predsednik EKOP-a.

EKOP rešenje problema divljih smetilišta vidi u uspostavljanju centra za sakupljanje otpada, odnosno reciklažnog dvorišta, kako ga često kolokvijalno nazivamo.

“To je ustvari mesto na kojem bi građani potpuno besplatno odlagali kabasti i drugi otpad u specijalne kontejnere, a ono mora biti uspostavljeno, organizovano i kontrolisano od strane kompetentnih institucija, i zato je važno napomenuti da inicijativa za izgradnju ovog centra mora da krene od lokalne samouprave i mesne zajednice, a njenu realizaciju će sigurno podržati i građani Padine i sve relevatne organizacije i udruženja građana”, smatra predsednik EKOP-a.

Slično razmišljaju i građani Padine, posebno oni, koji žive blizu smetilišta u Višnjičkovoj.

“Treba kupiti zemljište i pripremiti ga za skladištenje otpada, ali da sve bude po propisima”, slažu se sa predlogom EKOP-a  Marija Bančova i Željko Tomašik , prvi “susedi” ogromnog smetilišta u Padini na kojem se pored građevinskog otpada, često može naći kabasti, pa čak i animalni otpad. 

Inače, zaštita životne sredine je jedan od prioritetnih ciljeva koji je Opština Kovačica definisala kao deo razvojnog pravca u oblasti poljoprivrede, ekologije i turizma u Planu razvoja Opštine Kovačica za period 2022-2028. godine, dok u oblasti lokalnog ekonomskog razvoja i infrastrukture “najvažniji prioritet iz domena infrastrukture (je) unapređenje odlaganja i selektovanja otpada a u domenu zaštite životne sredine kontrolisano upravljanje otpadom.” 

S druge strane, u pomenutom opštinskom dokumentu se navodi da jedan od najznačajnijih problema u oblasti zaštite životne sredine je “zaštita vode i vazduha od mogućih zagađenja” jedna od mera za razvoj infrastrukture je “odvoz smeća i formiranje reciklažnog centra. “Eventualna gradnja prolazne deponije ne bi smela da se zanemari kao ulaganje za budućnost, kada potrebe građana budu veće”, navodi se u Planu razvoja Opštine Kovačica.

Šta su centri za sakupljanje otpada?

Centri za sakupljanje otpada imaju veoma važnu ulogu u razvoju primarne selekcije jer postoje različite vrste otpada koje zbog veličine nije moguće odlagati u standardne kante i kontejnere, kao i vrste otpada koje zbog njihovih osobina nije poželjno odlagati zajedno sa ostalim komunalnim i reciklabilnim otpadom. 

Zakon o upravljanju otpadom ih definiše kao mesta koja su određena odlukom opštine ili grada, a na koja građani donose otpad i kabasti otpad, naprimer belu tehniku, baštenski otpad, materijal pogodan za reciklažu, uključujući i opasan otpad iz domaćinstva. I upravo tu nastaje problem.

“Za pojedine vrste ili delove tih vrsta otpada uspostavljanje centra za sakupljanje otpada jeste adekvatno rešenje”, kaže  Marko Vučenović , generalni sekretar Udruženja reciklera Srbije. “To je rešenje koje nije izmislio niko kod nas, već ono funkcioniše u mnogim evropskim zemljama.”

centar za sakupljanje otpada
Na licu mesta: (sleva) Blažena Pavelova (EKOP), Vladimira Dorčova Valtner (Storyteller), Božena Pavelova (EKOP) i Ana Beređi (Storyteller) u Sremskoj Mitrovici / Foto © Storyteller

U ovim centrima se sakuplja onaj otpad iz domaćinstava koji se ne sme odlagati u kante i kontejnere za komunalni otpad. “Dakle, ne sme, jer pripada kategoriji opasnog otpada ili ne može, jer pripada kategoriji kabastog otpada”, naglašava Vučenović.

U Srbiji za sada postoji samo nekoliko centara, a jedan od njih se nalazi u Sremskoj Mitrovici, saznajemo od generalnog sekretara Udruženja reciklera Srbije.

Zato je naša sledeća stanica upravo Sremska Mitrovica, gde smo se uputili zajedno sa članicama EKOP-a, Blaženom i Boženom Pavelovim, sestrama i po rođenju, i po opredeljenju da se aktivno angažuju u zaštiti životne sredine.

Stižemo u Sremsku Mitrovicu, u Reciklažno dvorište JKP “Komunalije” koje se nalazi na obodu grada na površini 80×45 m2. Tu građani u posebne kontejnere besplatno odlažu kabasti otpad, ali i zeleni i tekstilni otpad, kao i tvrdu plastiku.

“Dobar dan, došli smo samo da pogledamo kako izgleda i funkcioniše vaše reciklažno dvorište”, kažu Blažena i Božena čoveku koji izlazi iz svoje kontejnerske kancelarije da bi nas pozdravio. 

“Nema problema, slobodno razgledajte!”, kaže nam i dodaje da ukoliko želimo da popričamo sa nadležnima, moramo se vratiti u grad, u sedište JKP “Komunalije”.

Mojo novinarka: Ana Beređi

Nedostatak reciklažnih dvorišta – nema sakupljanja opasnog otpada

Reciklažno dvorište u Sremskoj Mitrovici, koje može da koristi oko 24 hiljada domaćinstava ove lokalne samouprave, je ograđeno, a u okviru njega stoji nekoliko kontejnera za otpad, a tu je i jedan posebni za kancelarijske potrebe. Neki od njih su puni, neki do pola, ali jasno nam je svima da ovaj centar za sakupljanje otpada služi svrsi.

Ali samo donekle. 

No, to smo već pre našeg dolaska saznali od Marka Vučenovića iz Udruženja reciklera Srbije koji nam je rekao da se ovde sakuplja samo neopasan zato što znaju da bi imali problem s opasnim otpadom koji nije do kraja regulisan zakonom. 

“Transport opasnog otpada podrazumeva određene zakonske obaveze koje se tiču i vrste kamiona, sertifikacije vozača i dokumenta, tj. najavi kretanja opasnog otpada koje se radi u okviru sistema Agencije za zaštitu životne sredine. Problem je u tome što JKP “Komunalije” nije generator otpada, već neka vrsta sakupljača i ne zna kako bi trebalo da priprema tu vrstu dokumentacije, jer to nije zakonski, odnosno podzakonski uređeno, tako da ne sakupljaju opasan otpad”, objašnjava nam Vučenović.

centar za sakupljanje otpada
Marko Vučenović: „U Srbiji se najčešće parcijalno bavimo određenim pitanjima.“ / Foto © Klima 101

A to je zapravo ono što je najveći problem, dodaje naš sagovornik uz pohvale za sremskomitrovačko komunalno preduzeće. “Ali naravno, opet je bolje da postoji takav centar i svaka čast Sremskoj Mitrovici što ga je napravila!”

Centri za sakupljanje otpada imaju, tj. trebalo bi da imaju, kada bi postojali, svoju veoma važnu ulogu u ukupnom sistemu upravljanja otpadom, kaže Vučenović i akcenat stavlja na “ukupan sistem”.

“U Srbiji se najčešće parcijalno bavimo određenim pitanjima. I sakupljanje otpada u ovakvim centrima, i javna komunalna preduzeća, i regionalne deponije, imaju deo uloge u nečemu što bi trebalo da bude sistem, a mi imamo samo fragmente tog sistema. U prevodu: sistem nemamo”, smatra generalni sekretar Udruženja reciklera Srbije. 

Prema Vučenoviću, centri za sakupljanje otpada trenutno ne predstavljaju potpuno i adekvatno rešenje jer iako se u zakonu jasno navodi da građani u centre mogu da donose i opasan otpad iz domaćinstva, u praksi je to neizvodljivo.

“Primera radi, imate otpadne baterije, koje predstavljaju jednu vrstu opasnog otpada. Najveće količine nastaju u domaćinstvima. U Srbiji ne postoji niti organizovan sistem sakupljanja otpadnih baterija, niti jedan pogon za tretman otpadnih baterija. Dakle, kada biste u ovom trenutku imali jedan centar za sakupljanje otpada u kojem se sakupljaju baterije, a koliko ja znam, ni ovo malo centara što postoji, ni jedan ne sakuplja baterije, on ne bi znao šta će s njima. Odnosno, mogli bi samo da predaju jednom našem operateru koji ima dozvolu za izvoz i to bi onda bio direktan trošak za onoga, čiji je zapravo to centar, a to je lokalna samouprava”, pojašnjava Marko Vučenović iz Udruženja reciklera Srbije.

Kako funkcioniše Reciklažno dvorište u Sremskoj Mitrovici? 

Pošto smo u Sremsku Mitrovicu došli sa jasnom namerom da se upoznamo sa načinom uspostvaljanja i funkcionisanja jednog centra za sakupljanje, odlazimo do sedišta JKP “Komunalije”, gde nas već čeka  Tamara Milković , referentkinja za odnose s javnošću.

“Naše komunalno preduzeće sa odvozom smeća pokriva čitavu teritoriju Grada Sremska Mitrovica, i to znači da za domaćinstva vršimo uslugu prikupljanja i odvoza otpada direktno na regionalnu deponiju “Srem-Mačva”, prilikom čega deponiji plaćamo svaku tonu otpada za odlaganje”, Tamara Milković približava način na koji upravljaju otpadom u ovom delu Srema.

Prema njenim rečima, to su jako visoke cene troškova samog goriva, amortizacije i, naravno deponiranja otpada, kojeg na godišnjem nivou na regionalnu deponiju izvezu oko 21 do 22 hiljade tona. “Možete misliti koja su to finansijska sredstva koja se izdvajaju svaki mesec!”, dodaje Milković.

Ranije, saznajemo od naše sagovornice, dok regionalne deponije nije bilo, postojalo je mesečno organizovano prikupljanje kabastog otpada na nivou mesnih zajednica.

“Građani iznesu sve i svašta, a mi to nosimo na običnu deponiju. Ali sada kada postoji regionalna deponija, a deponovanje otpada se po toni plaća, nismo više u mogućnosti to da radimo”, kaže Tamara Milković. “Zato smo ponudili građanima da iznajme velike kontejnere od nas, ako rade renoviranje stana ili imaju stari nameštaj i baštenski otpad, ali to je skupo za građane.”

centar za sakupljanje otpada
Tamara Milković: „Po procenama, količina otpada trajno odloženog na deponiju smanjila se za 20 posto.“ / Foto © Storyteller

I tada je počeo da nastaje problem sa divljim smetilištima u stambenim naseljima gde su u toku noći pored kontejnera osvanjivali kaučevi, džakovi sa zelenim otpadom, šut, kaže naša sagovornica. 

S proleća 2022. godine JKP “Komunalije” odlučuje da stane na put stvaranju novih divljih deponija u gradu. 

Ovo sremskomitrovačko komunalno preduzeće je ideju centra za sakupljanje otpada prepoznalo kao rešenje problema, jer samo apelovanje na građane, podizanje svesti, edukacija, postavljanje tabli da je zabranjeno odlaganje smeća pored kontejnera ne vredi ništa ako se građanima ne ponudi alternativa, odnosno u ovom slučaju mesto za odlaganje kabastog otpada.

Tako je nastalo Reciklažno dvorište u Sremskoj Mitrovici. 

Pomenuta inicijativa pobedila je na konkursu u okviru projekta „Alternativno finansiranje i donacije za lokalne zajednice u Srbiji“ na NALED-ovoj platformi za donacije. Finansijsku podršku za pomenuti projekat pružila je kompanija British American Tobaco, članica NALED-a, koja je za ovu priliku izdvojila 1,18 miliona dinara, a kasnije su celu inicijativu podržale i lokalne kompanije i preduzetnici, pa je vrednost cele investicije bila oko 1,6 miliona dinara.

“Treba napomenuti da je naše komunalno preduzeće u vlasništvu ima veliki plac, tako da nismo imali problem sa obezbeđivanjem lokacije za reciklažno dvorište”, naglašava Tamara Milković. 

U otpad koji mogu građani doneti na Reciklažno dvorište u Sremskoj Mitrovici spada:

  • zeleni, odnosno baštenski otpad;
  • građevinski otpad (šut, cigle i pločice u normalnim količinama) 
  • nameštaj (kaučevi, kreveti, dušeci, drvene stolice i stolovi);
  • tekstil (odeća i obuća);
  • tvrda plastika (lavori, kante, kadice, gajbice u boji, plastične stolice i stolovi).

Za skoro svaku vrstu otpada sa Reciklažnog dvorišta u Sremskoj Mitrovici postoji određen sistem recikliranja.

centar za sakupljanje otpada

Odziv građana je neverovatan, saznajemo od Tamare Milković. “Radimo svaki dan, ceo dan do uveče i vikendom i ljudi su već navikli jer sad imaju opciju gde će sa kabastim i drugim otpadom”, kaže naša sagovornica i dodaje da pre nisu ni mogli ništa da rade na sistemu kažnjavanja, jer nisu nudili nikakvu alternativu.

“Ovako, izvolite besplatno, pa da vidimo da li će i u kakvoj meri i u buduće nastajati divlje deponije u stambenim kvartovima. Ali opet, uvek će biti nesavesnih”, zaključuje Tamara, inače master ekološkinja, koja tačno zna šta treba i šta može da se radi na smanjenju obima otpada.

Iako možda nedovoljan u globalnim razmerama, ovaj poduhvat ipak predstavlja važan doprinos smanjivanju otpada i njegovog negativnog uticaja na lokalnu sredinu. 

Po procenama, pošto za sada nije rađena detaljna analiza, jer je Reciklažno dvorište otvoreno tek u aprilu 2022. godine, količina otpada trajno odloženog na deponiju smanjila se za 20 posto, saznajemo na licu mesta. “Za sada smo imali preko četiri hiljade ulaza vozila, a pored toga dosta ljudi donose otpad u kantama koje dovezu u kolicima”, kaže Milković. 

Od  Marije Grbić , novinarke poreklom iz Sremske Mitrovice, saznajemo da građani i građanke ovog grada jesu informisani o postojanju reciklažnog dvorišta.

“Koliko je ovo dvorište zaživelo, ne znam, ali da bi neki ekološki projekat građani prihvatili, država mora da pokaže da je iskreno posvećena zdravoj ekološkoj sredini”, kaže Marija.

Potrebne su sistemske promene da bi se nešto promenilo, zaključuje Marija, i svakako bi se i Marko Vučenović složio s njom, pomislili smo, čim je naša koleginica izgovorila ovu rečenicu.

Centri za sakupljanje otpada – obaveza lokalnih samouprava

Centar za sakupljanje otpada nije samo pravo lokalne samouprave da ga osnuje, to je obaveza lokalne samouprave, jer su obaveze lokalne samouprave regulisane Zakonom o upravljanju otpadom.

Ovaj zakon jasno nalaže da lokalne samouprave u skladu s lokalnim planom upravljanja otpadom:

  • uređuju i organizuju selekciju i odvojeno sakupljanje otpada, uključujući i učestalost sakupljanja otpada radi reciklaže (papir, metal, plastika i staklo);
  • obezbeđuju odlaganje otpada iz domaćinstva u kontejnere ili na drugi način;
  • obezbeđuju i opremaju centre za sakupljanje otpada iz domaćinstva koji nije moguće odložiti u kontejnere za komunalni otpad (kabasti, biorazgradivi i drugi otpad), uključujući i opasan otpad iz domaćinstva.

Zakonom o upravljanju otpadom utvrđene su kazne za lokalne samouprave u slučaju kada ne izgrade centre za sakupljanje otpada. u iznosu “od 25.000 do 50.000 dinara, kazniće se za prekršaj odgovorno lice u organu državne uprave, odgovorno lice u jedinici lokalne samouprave, imaocu javnih ovlašćenja, odnosno ovlašćenom pravnom licu, ako: (…) 5) ako ne uredi selekciju i odvojeno sakupljanje otpada, ne obezbeđuje odlaganje otpada iz domaćinstva u kontejnere ili na drugi način, ne organizuje i ne opremi centre za sakupljanje otpada iz domaćinstva koji nije moguće odložiti u kontejnere za komunalni otpad (član 43. stav 4).”

 “Ali mimo toga, kada je u pitanju opasan otpad, trebalo bi razraditi kretanje opasnog otpada, zakonom ili podzakonskim aktom urediti ovu oblast. Dodatna otvorena pitanja tiču se izbora operatera, plaćanje troškova, odnosno otkup, u zavisnosti od vrste otpada, kao i pitanje šta sa onim vrstama otpada za koje ne postoje operateri u našoj zemlji”, objašnjava generalni sekretar Udruženja reciklera Srbije Marko Vučenović.

I opet se vraćamo na najveći nedostatk centara za sakupljanje otpada, a to je da ona nisu za svaku vrstu otpada, posebno ne opasnog, iako bi po zakonu to trebalo da budu.

👇 Pogledajte šta o divljim smetilištima i svakodnevnim (ne)ekološkim navikama ljudi kažu Blažena Pavelova i Mirko Bilek, članovi EKOP-a 👇

EKOP: Važno je ograničenja centra za sakupljanje otpada svesti na minimum

Upravo inicijative, kao što je inicijativa Ekološkog pokreta Padina za uspostavljanje centra za sakupljanje otpada je nešto što daje nadu građanima ovog sela i ukazuje na to da ipak postoji neko rešenje.  

“U svakom rešenju postoji neki nedostatak, ali moramo težiti ka tome da ih svedemo na minimum i rešimo barem deo problema”, kaže Jaroslav Pokoracki, predsednik EKOP-a. “Potrebno je konačno pokrenuti inicijativu za osnivanje centra za sakupljanje otpada. Najteži posao je već obavljen: formirana je ekološka svest Padinaca i Padinčanki, a sada je loptica kod lokalne samouprave i mesne zajednice.” 

*Ovaj projekat je podržao British Council. Stavovi i mišljenja izneti u proizvedenom sadržaju nužno ne izražavaju stavove organizacije koja je podržala projekat.

O autorovi/ke & O autoru/ki

Vladimíra Dorčová Valtnerová and Anna Berediová

2 Comments

Kliknite ovde da ostavite komentar

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.