Kultura drugačija

Deca i mladi u Dramskom studiju CEKOS-a u Sonti neguju interkulturalno pozorište

Ruka ruci / Foto: CEKOS
Foto: CEKOS

U zapadnom delu Vojvodine, u multietničkom selu Sonta, već nekoliko godina po nesvakidašnjem pristupu u pozorišnom stvaralaštvu ističe se Dramski studio CEKOS-a. Ova pozorišna trupa koja okuplja pre svega decu i mlade kojima je pozorišni izraz blizak nastala je kao dramska sekcija u okviru Osnovne škole „Ivan Goran Kovačić“ još 2011. godine. Zatim je nekoliko godina nastupala pod imenom Dramska trupa „Ište Pozor“ i tek 2015. godine će promeniti ime u Dramski studio Centra za kulturu i obrazovanje Sonta jer je u međuvremenu osnovano udruženje CEKOS.

„Dramski studio postoji još od 2011. godine, ali prošao je kroz nekoliko transformacija, da bi osnivanjem udruženja CEKOS-a i pozorišna grupa u okviru njega dobila svoj novi dom,“ kaže predsednik CEKOS-a i mentor Dramskog studia Nikola Dobrijević, inače nastavnik srpskog jezika u sonćanskoj osnovnoj školi. „CEKOS su osnovali upravo đaci te škole zajedno sa mnom. Od samog početka ovu dramsku grupu zapravo su činili i čine velikom većinom bivši i sadašnji đaci te škole, te se ona ne može odvojiti od školske dramske sekcije, ali je učeničko udruženje tu da olakša mnoge tehničke stvari u radu i bude od pomoći školi.“

Od samog početka ovu dramsku grupu zapravo su činili i čine velikom većinom bivši i sadašnji đaci te škole, te se ona ne može odvojiti od školske dramske sekcije, ali je učeničko udruženje tu da olakša mnoge tehničke stvari u radu i bude od pomoći školi.

Nikola Dobrijević

U fokusu ceo pozorišni proces, ne samo plasiranje poruke

Premijera predstave „Smešna bajka“ 2017. godine / Foto: CEKOS

Dramski studio je za osam godina, koliko već postoji, postavio jedanaest pozorišnih  predstava, njegovi članovi su napisali osam dramskih tekstova i izdali četiri knjige. Pored toga, realizovane su i mnoge druge aktivnosti, a najvažnija je pozorišni festival „Nedelja pozorišta“ koji će ove godine po peti put biti održan u Sonti.

Ovi mladi pozorišni stvaroci ne beže od teških ili komplikovanih društvenih tema koje u svojim predstava obrađuju, kritikuju, sučeljavaju se sa njima. Treba naglasiti, da je u njihovom fokusu ceo proces pozorišnog stvaranja, a ne samo puko plasiranje poruke.

„Teme kojima smo se bavili bile su različite. U poslednje vreme dosta se bavimo interkulturalnošću, diskriminacijom, prihvatanjem različitosti i generalno edukacijom budući da radimo sa decom i mladima i da publika takođe često spada u ove starosne grupe. No, bez obzira na to, mislim da nam u osnovi tema nikad nije bila primarna,“ kaže naš sagovornik Nikola i dodaje:

„Izraziti sam protivnik ideje da je u pozorišnom delu dovoljno baviti se nekom društveno važnom temom ili poslati izvesnu poruku, a zanemariti samo pozorišno stvaranje. Radije bih gledao dobru dramatizaciju telefonskog imenika, nego loše izvedenu i plasiranu poruku o nasilju u društvu. Naša glavna tema je pozorište i time se bavimo, a teme se već nekako nametnu.

Izraziti sam protivnik ideje da je u pozorišnom delu dovoljno baviti se nekom društveno važnom temom ili poslati izvesnu poruku, a zanemariti samo pozorišno stvaranje.

Nikola Dobrijević

Pored toga, ovi mladi ljudi imaju i drugačiji pristup u pozorišnom radu sa decom i mladima, na neki način ga možemo opisati kao inovativni, jer svakako spada među nesvakidašnje pristupe pozorišnoj umetnosti u ruralnim sredinama.

„Ono što je inovativno, kako si rekla, jeste naš pristup i metodologija u radu i tom nam je prilično važno,“ kaže Nikola Dobrijević. „U radu sa decom i mladima od početka rada postičemo njihovo stvaralaštvo. Fraza „dečje stvaralaštvo“ ne znači ništa ako im donesemo gotov tekst i kažemo im šta treba da rade. Tu prestaje njihova kreativnost. Podstičemo ih da oni kreiraju priču, tekst, režiraju, osmišljavaju scenu itd. Samim tim rad je orijentisan i na proces, a ne samo na produkt. Pratimo njihov rad i razvoj i tako im postavljamo druge zadatke.“

Nikola Dobrijević (u sredini) tokom promocije knjige Naša zajednička uloga sa istoimenim dramskim tekstom čiji autori su glumci predstave (2016.) / Foto: CEKOS

Važna komponenta Dramskog studija jeste interkulturalni pristup i socijalno angažovani teatar.

„U našem radu svakako ima i socijalne angažovanosti, a interkulturalnost jeste nešto čime se zaista u poslednje vreme mnogo bavimo, a pogotovo kroz dramski studio. Kao prvo, sredina u kojoj radimo je izrazito interkulturalna, a i sami osnivači i članovi udruženja i dramskog studija dolaze iz različitih etničkih grupa i kod nas je to nešto što se doživaljava kao podrazumevajuće i niko o tome suštinski ne razmišlja,“ kaže Nikola.

„Potreba za radom na ovu temu potiče od toga što oko nas nije sve tako. Naša opština, okrug i pokrajina, oduvek znana po svom mutlikulturalizmu, zapravo pati od problema segregativnog multikulturalizma,“ objašnjava naš sagovornik. „To se manifestuje tako što imate situacije da dva susedna sela u Vojvodini različitog etničkog sastava  jedva da sarađuju, da su mladi međusobno slabo povezani i ne poznaju se i da i dalje postoji veliki broj predrasuda i stereotipa. Za nas je ovo izazov i želimo da radimo na unapređenju interkulturalne saradnje mladih.“


Pročitajte i ovaj članak: Lice društva slikano manjinskim amaterskim pozorištem


Interkulturalno pozorište u omladinskom radu

CEKOS je 2018. godine realizovao projekat „Interkulturalno pozorište ruralne Bačke“ koji je podržala Evropska omladinska fondacija koja je jedan od retkih donatora koji prepoznaje važnost osnaživanja malih, lokalnih, često ruralnih zajednica kroz podršku rada organizacija za mlade koje deluju u takvim zajednicama.

„Naš nedavni projekat „Interkulturalno pozorište ruralne Bačke“ se upravo bavio malopre pomenutom temom: spojili smo 16 mladih iz celog okruga i učili ih o interkulturalnosti i pozorištu. Kao rezultat dobili smo 5 pozorišnih performansa koji se bave problemima sa kojima se suočavamo svaki dan. Oni su pošli iz svoje lične perspektive i svakodnevnice, iz dokumentarnog iskustva i nadogradili to u vrlo interesantne i komične izvedbe,“ Nikola Dobrijević približava projekat.

„Tema jednog performansa bio je komšiluk u kome žive Mađarica, Slovakinja, Hrvatica i jedan mladić iz Bosne koji gunđaju svaki dan jedno na drugo dok ne spoznaju koji to problemi muče onog drugog. Imali smo jedan performans o migrantskoj krizi koja je vešto povezana sa izbeglištvom tokom rata devesetih, jedan performans o sudbini Roma, jedan performans o narcizmu malih razlika gde se na kraju pripradnici jedne iste etničke grupe posvađaju. Publika je to vrlo dobro prepoznala u svom okruženju,“ kaže ovaj mladi nastavnik i omladinski aktivista.

Svojevrsni moto Dramskog studija CEKOS-a / Foto: CEKOS

U okviru ovog projekta nastala je i predstava „Ruka ruci“ koju su napravili mladi članovi Dramskog studija i koja se i trenutno igra.

„U pitanju je interkulturalna komedija o jednom tipičnom vojvođanskom selu zahvaćenom trenutnim migracijama stanovništva sa istoka na zapad i o jednom starom dobro poznatom motivu, a to je zabranjena ljubav,“ priča Nikola i dodaje:

„Svi rezultati tog projekta zajedno sa opisanom metodologijom rada i istorijatom dramskog studija mogu se naći u priručniku „Interkultralno pozorište u omladinskom radu“. Ako neka dramska trupa želi da ga koristi u svom radu, mogu nam se javiti za primerak,“ kaže on.

Ko su glumci, reditelji i scenaristi pozorišne trupe?

Publikacija „Svet na kakav smo navikli“ – 2019. / Foto: CEKOS

„Sve je počelo od naše druge predstave „Svet na kakav smo navikli“ u sezoni 2012/13, čiji tekst smo u vidu publikacije promovisali 23. aprila, kada smo obeleželi Svetski dan knjige. U pitanju je bila predstava koja je nastala na probama dok su glumci, tada učenici šestog razreda osnovne škole, improvizujući osmislili tekst i izrežirali scene, uz moju malu mentorsku podršku. Taj tekst su nam posle tražili da igraju u drugim pozorištima (Apatin, Bačka Palanka) i to smo shvatili kao signal u kom pravcu treba da idemo,“ podseća se Nikola.

„Nekoliko godina kasniije došli smo do toga da imamo samostalne pisce, reditelje i dokazalo se da sam ja zapravo najlošiji reditelj tu i da klinci mogu mnogo bolje od nas. Predstavu „Pozorišni bonton“, koju su režirale dve tada 11-godišnjakinje, nisam video do premijere, niti prisustvovao na probama. Sa tom predstavom su učestvovale na festivalu u Srpskoj Crnji i dobile nagradu za najbolju predstavu i podelile drugu nagradu za najbolje glumačko ostvarenje. Meni lično to nije uspelo nikad,“ kaže Nikola, zadovoljno se smeškajući.

Pozorišne radionice i negovanje novih pozorišnih stvaraoca su alfa i omega u Dramskom studiju CEKOS-a / Foto: CEKOS

Pored malopre pomenutog, bilo je i drugih nastupa, nagrada, rezultata. Predstava „Naša zajednička uloga“ bila je proglašena 2016. za najbolji projekat na programu Mladi su zakon – Zapadna Vojvodina.

„Učestvujemo na smotrama i festivalima, često organizujemo gostovanja u školama ili domovima kulture u okolini,“ dodaje Nikola, ali podseća i na svakodnevnicu, koja baš i nije tako svetla.

„Jako je malo mogućnosti, naročito poslednjih godina, da negde nastupite. Sve je manje festivala i interesovanja drugih škola za gostovanja, a postoje i takmičenja na kojima je teško iz naše pozicije da budemo konkurentni, naročito jer mnogo profesionalaca sada radi sa dečjim i omladinskim trupama. Trudimo se kada postavimo predstavu da je što više odigramo. Većina predstava se odigra u proseku 8-9 puta, a neke i više, poput pomenutog „Pozorišnog bontona“ koji smo igrali 23 puta.


Projekt pod nazivom Lice društvo slikano manjinskim amaterskim pozorištem, koji realizuje Asocijacija slovačkih novinara, finansijski je podržalo Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave R. Srbije. Statvovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne održavaju stavove Ministarstva, koje je dodelio sredstva.  


Sviđa Vam se ovaj članak? Podržite nas!

Želite da dobijate zanimljive članke na mejl? Prijavite se na newsletter.

Vladimíra Dorčová Valtnerová

Volim život, novinarstvo i digitalno vreme. Zato sam i postala transmedijalna pripovedačica. Pre toga sam od 2013. do 2017. bila odgovorna urednica nedeljnika „Hlas ljudu“ i njegovog online izdanja. Od januara 2009. do februara 2013. bila sam koordinatorka Odbora za informisanje Nacionalnog saveta slovačke nacionalne manjine. U periodu od 2005 – 2008 radila sam kao novinarka, urednica i voditeljka u slovačkoj redakciji TV Vojvodina.
Od oktobra 2008 do aprila 2013 bila sam predsednica Asocijacije slovačkih novinara. Od 1995 – 2000 i 2010 – 2012 bila je članica redakcije omladinskog časopisa „Vzlet“. Dobitnica sam Godišnje nagrade časopisa „Vzlet“ za 2002. godinu, nagrade „Vladimir Dorča“ za 2013. godinu, "Jan Makan st." za 2016., koje dodeljuje Asocijacija slovačkih novinara i godišnje nagrade NDNV-a za izveštavanje u medijima na jezicima nacionalnih manjina i za interkulturalnost u medijima za 2017. U sadašnjosti sarađujem sa časopisom "Nový život" kao članica redakcije, i sa organizacijama, kao što je Nezavisno društvo novinara Vojvodine, čija sam članica, Novosadskom novinarskom školom, časopisom "Politikon" i dr. Sa porodicom živim, stvaram i radujem sa životu u Magliću.

O autorovi/ke & O autoru/ki

Vladimíra Dorčová Valtnerová

Volim život, novinarstvo i digitalno vreme. Zato sam i postala transmedijalna pripovedačica. Pre toga sam od 2013. do 2017. bila odgovorna urednica nedeljnika „Hlas ljudu“ i njegovog online izdanja. Od januara 2009. do februara 2013. bila sam koordinatorka Odbora za informisanje Nacionalnog saveta slovačke nacionalne manjine. U periodu od 2005 – 2008 radila sam kao novinarka, urednica i voditeljka u slovačkoj redakciji TV Vojvodina.
Od oktobra 2008 do aprila 2013 bila sam predsednica Asocijacije slovačkih novinara. Od 1995 – 2000 i 2010 – 2012 bila je članica redakcije omladinskog časopisa „Vzlet“. Dobitnica sam Godišnje nagrade časopisa „Vzlet“ za 2002. godinu, nagrade „Vladimir Dorča“ za 2013. godinu, "Jan Makan st." za 2016., koje dodeljuje Asocijacija slovačkih novinara i godišnje nagrade NDNV-a za izveštavanje u medijima na jezicima nacionalnih manjina i za interkulturalnost u medijima za 2017. U sadašnjosti sarađujem sa časopisom "Nový život" kao članica redakcije, i sa organizacijama, kao što je Nezavisno društvo novinara Vojvodine, čija sam članica, Novosadskom novinarskom školom, časopisom "Politikon" i dr. Sa porodicom živim, stvaram i radujem sa životu u Magliću.

Pridaj komentár & Dodaj komentar

Kliknite ovde da ostavite komentar

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.