Broji se sitno do parlamentanih i predsedničkih izbora koji će biti održani u nedelju, 3. aprila. Iako se otprilike zna ko će pobediti, građani se nadaju da nisu u pravu.
Procenat izlaznosti varira od istraživanja do istraživanja, a ono što je sigurno je da će više građana donositi važnu odluku nego na referendumu kada je u januaru ove godine prema Republičkom zavodu za statistiku u Bačkom Petrovcu 62% glasačkih listića ostalo nepopunjeno. Na republičkom nivou apstinencija je bila veća pa je 69% papirića ostalo bez izraženog mišljenja o promeni Ustava. Gotovo 63% građana opštine Bački Petrovac tada je zaokružilo „da“, a skoro 4% listića bilo je nevažeće.
Na lokalnim izborima pre dve godine od 11.989 ljudi upisano na birački spisak, 53% odlučilo je da podrži neku od lokalnih političkih opcija. Te opcije su bile koalicija SNS,SDPS (40%), zatim Jedinstvena Srbija (35%), SPS (12%), grupe građana dobile su 6% podrške, koalicija LSV,VP i ZZV 5%, a manjiska stranka Slovaci napred! dobila je 2% podrške.
Pre dve godine bili su i parlamentarni izbori. Tada je 49% građana opštine Bački Petrovac dalo glas „za našu decu“, 15% dalo je glas koaliciji Dačić-Palma, 9% otišlo je Ujedinjenoj demokratskoj Srbiji, Suverenisti su osvojili skoro 5%, dok je 3% glasalo za Šapića, a 2% za Kraljevinu Srbiju.
Anna Lačok i Katarina Trusina Slovakinje su preklom iz Srbije, i s obzirom da trenutno žive u Slovačkoj, ove će izbore preskočiti. Navode da nisu u mogućnosti da dođu u Srbiju, a nisu na vreme stigle da se prijave Ambasadi Srbije u Bratislavi. Smatraju da je svaki glas vredan truda jer je u cilju promena.
„Smatram da svaki glas vredi puno, mada ne verujem da će se nešto promeniti ali svaki trud se isplati,“ navela je Trusina koja studira u Slovačkoj. Dodaje da je prilično zadovoljna ovogodišnjim izborom, ali da sumnja da su nekoj od ponuđenih opcija prioritet potrebe mladih.
ŠTA UTIČE NA TO KOME ĆEMO DATI SVOJ GLAS?
Zdrav razum, situacija u drugim zemljama, program stranaka, potreba da se glasa protiv, lična odgovornost prema pravu da se odlučuje, verovanje da konačno ima za koga da se glasa, poklapanje ideologija, potreba da se nešto menja. To su faktori koji će uticati na to koji će broj biti zaokružen, a koje su naši čitaoci naveli u anketi koju smo sproveli.
„(Biram) na osnovu rezultata, suverenosti u odlučivanju koliko je moguće, politike neutralnosti, poštovanje teritorijalnog integriteta države, pozitivnih međunarodnih diplomatskih odnosa i slično,“ jedan je od odgovora.
Međutim, nešto je širi spektar faktora koji utiču na konačnu odluku, a ono što su naši anketirani propustili da navedu su pritisci. Džipovi bez registarskih tablica, kupovina glasova, ucene otkazom, filmovi su koje smo već gledali. Aleksandar Popov iz Centra za regionalizam dodaje da su u manjim mestima pritisci veći.
„Tu imamo direktne pretnje ljudima i njihovim članovima porodica. U manjim mestima gde se svi znaju, ljudi se i ne osećaju toliko zaštićenim jer je i pravosudni sistem podređen vladajućoj stranci. To obeshrabruje ljude da dignu glas protiv,“ objašnjava Popov.
Sakupljanje kapilarnih glasova, podmićivanje paketima sa namirnicama, glasanje preminulih, pravljenje baza ličnih podataka, takođe su nam poznati scenariji. Na pitanje da li ćemo 3. aprila imate fer izbore, Popov jasno odgovara odrično.
„Mislim da vladajuća stranka koristi sve svoje legalne i nelegalne resurse da postigne što bolji skor. Vidimo da je funkcionarska kampanja bila u punom jeku. Ne dešava se sve na izborni dan. Pre toga se mnogo čini da se birači kupe,“ objašnjava on.
ŠTA POSLE PRAZNIKA DEMOKRATIJE?
Obično svaki svoj praznik ima i rituale koji se obavljaju nakon njegovog završetka. Tako se nakon Božića se raskićuje jelka, posle Uskrsa prave hladna predjela od kuvanih jaja, a nakon izbora se prebrojavaju glasovi, govori kako nisu bili fer i eventualno protestuje.
I dok Popov navodi kako bi možda jedino „gledači u pasulj“ mogli da predvide šta će biti dan posle, jer je zbog ukrajinske krize bliska budućnost neizvesna, različite organizacije ipak su „pogledale u pasulj“.
Tako je Institut za evropske poslove početkom marta sproveo istraživanje u kojem navodi da 86% ispitanika planira da prošeta do glasačkog mesta, ali će 18% doneti odluku verovatno usput. SNS dobija 44% glasova za parlament, Ujedinjeni za pobedu Srbije 15%, koalicija okupljena oko Dačića 5%, a koalicija Moramo 2,7 % glasova. Valja naglasiti da je više od jedne petine ispitanika odbilo da ogovori na pitanje za koga će glasati. Fotelju predsednika zauzeće isti čovek sa 60% glasača, dok je odmah iza njega Zdravko Ponoš sa 18% glasova. Naravno, predizborna istraživanja treba uzimati sa rezervom.
U anketi koju smo mi sproveli, predviđanja su uglavnom pesimistična, ali nađe se i po koji pozitivan odgovor. Na primer, jedan od anketiranih nada se da će se promeniti sve. Tu je i predviđanje da će Beograd „pasti“, pa će trećina budžeta biti pod kontrolom demokratski izabranih ljudi. Tu je i ideja da će više prave opozicije biti u skupštini i samim tim će i ona biti zanimljivija. Opšti je utisak da će vladajuća garnitura oslabiti. Tu je i odgovor da će od promena jedino biti rotiranje fotelja.
„Želim da se promeni vlast. Da ona ne bude ‘vlast’, već da na državnim funkcijama budu sposobni, humani, nesebični ljudi, ljudi koji su spremni da čine za dugoročno opšte dobro,“ jedan je od odgovora.
Neko od onih, koji su popunili Storytellerovu anketu, napisao je i da će se posle 3. aprila promeniti cene, na gore, naravno. A možda ćemo u ponedeljak dobiti informaciju da je korona ipak i dalje tu, kao što se već jednom desilo, navodi jedan ispitanik.
GLAS MANJINA
Aleksandar Popov objašnjava kako postoji razlika u tome kako će stranka ubeđivati pripadnike veće, odnosno manje nacionalne zajednice. Navodi primer Saveza vojvođanskih Mađara kojima je zagarantovana pozicija u skupštini, što zbog broja glasača, što zbog „dila“ sa trenutnom vladajućom strankom.
„Međutim, kada je reč o manjim manjinama, tu se gleda da se pridobiju čelni ljudi, prvo u nacionalnim savetima, zatim i ljudi od većeg ugleda. Na taj način se utiče na manjinu da se izjašnjava za vladajuću stranku,“ objašnjava naš sagovornik.
Anna Lačok novinarka je koja trenutno živi u Slovačkoj. Razlog preseljenja njene porodice u inostranstvo ticao se uglavnom nepravde, tenzije u društvu, mešanja politike tamo gde joj mesto nije, cenzure u medijima.
„Takođe smo hteli da naše dete ima više mogućnosti, lepo detinjstvo. Kada bi se promenilo makar nešto od navedenog, to bi bio dobar početak. Srbija je naša domovina, uvek ćemo se vraćati,“ navela je ona.
Katarina Trusina nakon studija ne planira da ostane u Slovačkoj. Iako se nada da će pobediti neko ko će stvarno promeniti Srbiju, njeni planovi su nešto oprezniji.
„Volela bih da se vratim kući, ali pošto se kod nas zapošljava samo preko stranke verujem da ću ostati ovde,“ zaključuje naša sagovornica.
Pridaj komentár & Dodaj komentar