Naglašena ramena, odeća kao oklop – zaštita od negativne spoljašnjosti i loših osećanja i misli, zaštitni su znak modnog brenda ChanyMaria. Život dizajnera u Srbiji nije toliko elegantan i lepršav kao odeća koju dizajniraju, no dok god postoji ljubav i strast prema profesiji, ništa nije teško.
Marija Čanji nakon velike porodične tragedije, shvatila je da je život previše kratak da bi u njemu gubili vreme na dosadnim zanimanjima. Dala je otkaz sigurnosti i stabilnosti državnog posla i prešla u vrlo nestabilne preduzetničke vode.
Međutim, ovo nije priča o američkom snu, ovo je priča o snu jedne devojčice kojoj vreme, prostor i društvo nisu dozvolili da radi ono što voli, a koja je ipak, uprkos svemu, odlučila ne da okrene novi list, nego da promeni knjigu.
Svoju odeću pokazala je publici u Milanu za vreme Nedelje mode, izlaže i prodaje u Berlinu i Beogradu, a poreklom je iz Selenče.
Šta Vas je motivisalo da se pokrenete?
Marija Čanji: Ovo je moja ljubav. Modni dizajn i bavljenje modom je moja ljubav od malena. Možda zvuči kao kliše, ali od kako sam krenula u osnovnu školu, da se upoznajem sa nekim spoljašnjim svetom, uvek sam volela odeću, oblačenje. U moje vreme smo imali samo modne časopise. Nismo imali interneta. Burda je bila nešto vau! Moj san je bio da upišem i srednju dizajnersku školu, posle i fakultet, ali moj profesionalni život se odvijao u sasvim drugom pravcu. Bio je tu i uticaj sredine. Govorili su mi: šta će ti modni diznajn, to nije profitabilno. To su bile i ratne godine, tako da sam tako potisnula taj svoj san.Radila sam ja to i dalje, volela sam da šijem. Stalno sam prepravljala maminu odeću. Pa sam sebi šila. Pa sam stalno nešto smišljala. I u jednom trenutku se nešto prelomilo u meni, posle smrti svojih roditelja. Kliknulo mi je da treba da se posvetim sebi i svom snu i rešila da samo krenem. To je bio trenutak kada sam shvatila da je život jako kratak i da ga treba maksimalno iskoristiti. Treba bar pokušati da se pronađemo u životu i budemo zadovoljni time što radimo.
Sigurno je trebalo puno hrabrosti prekorenuti svoj život naglavačke.
Marija Čanji: Trebalo je hrabrosti zbog te ekonomske strane. Ja sam pre toga radila u nacionalnom savetu. To je bio državni posao koji ti daje neku stabilnosti i sigurnost. Ali ja sam htela da se oprobam u svetu u kome se osećam prijatno, kao kod kuće, koji mi nije stran i u kome nema „jao moram danas na posao“. To mi je dalo podstreka, ta ljubav prema umetnosti. Meni je bilo potrebno da se kreativno ispoljim, da ispunim tu potrebu za stvaranjem. Na početku je jako teško što se tiče finasijske strane. Sad je bio kovid. Retko ko se tako oblačio u svojim kućama. Međutim, život je nepredvidiv. Ukoliko sedimo u nekom strahu i grču, ništa nećemo uraditi.
Kada ste birali profesionalnu orijentaciju, bila je krizna situacija. Danas je i dalje kriza ali ne tolika. Da li biste savetovali devojčicama i dečacima koji se interesuju za modu, da nastave da se bave time?
Marija Čanji: Da! Rekla bih im da se u ovom poslu, kao i u svakom drugom, mora puno raditi. Ako voliš modu, kreativnost, umetnost, moraš da budeš jako posvećen i voliš taj poziv. Tek kada si načisto s tim, onda bih savetovala da se oprobaju bez obzira na sve. Situacija i dalje nije bajna, konkurencija je velika. Brza moda je nešto što guta nas male proizvođače. Ali bih im ipak savetovala da pokušaju. Moda je izražavanje. Moda je lepa, ali se mora puno raditi, puno odricanja i puno se mora znati i posvetiti se.Šta je potrebno za uspeh u modnoj industriji?
Marija Čanji: To ne znam. Da znam, bilo bi jako dobro (smeh). Relativno je šta je za koga uspeh. Ja mislim da je za svakog uspeh da sledi sebe i svoj unutrašnji glas. Slediti neko unutrašnje ja, i ne dozvoliti da neko utiče na vas, da vas sputava u toj kreativnosti, da vam govori kako treba to da izgleda jer morate da ostvarite svoj lični pečat. To je uspeh, slediti sebe.Moda je primenjena umetnost. Šta je Vaša inspiracija?
Marija Čanji: Inspiriše me svet oko mene i svet u meni. Svaki svoj odevni predmet koji počinjem da radim, najpre se pripremam u smislu istraživanja za pronalaženje inspiracije. Ta inspiracija dolazi svaki dan, posmatranjem i osluškivanjem sveta oko sebe i svog unutrašnjeg sveta. Kad nešto kreirate to je odraz vaše unutrašnjosti, intimnosti ali je povezano sa dešavanjima oko vas. Moda prati ta dešavanja, i sve što se dešava u svetu utiče na tok mode.Poslednja kolekcija koju ste napravili zove se Vitezovi svemira. Ko su ti vitezovi? Šta to znači?
Marija Čanji: Kolekcija pre Vitezova svemira, su Vitezovi sadašnjice. Vitezovi koji su simbol snage, hrabrosti, koji treba da nam unesu sigurnost u naš život. Htela sam da ti odevni predmeti budu zapravo ta unutrašnja snaga koju svaki čovek ima u sebi. Relativno je kakvi su ti vitezovi u prošlosti bili. Nisu baš bili tako slatki (smeh), ipak jesu simbol snage, borbenosti. Imaju te oklope koji su ih štitili kao što moja garderoba treba da štiti, od negativnih spoljašnjih uticaja, negativnih misli, da vam bude vaša sigurnost. Tu snagu koju čovek ima u sebi treba koristiti za dobro. Nikad je ne treba koristiti protiv drugih ljudi ili sebe.Nastavak su Vitezovi svemira jer živimo u turbulentim vremenima: kovid, ratovi. Ljudi su jako nemirni i puni nezadovoljstva. Ja sam osetila potrebu da negde pobegnem. I onda mi je palo na pamet da idem u svemir. Što nije tako čudno. Ljudi imaju potrebu da nađu svoju alternativnu planetu na kojoj će živeti jer ćemo ovu uništiti. Svemir mene asocira na harmoniju, dubinu, mir, bez obzira što je haotičan.

Pomenuli ste kako smo na putu da uništimo ovu planetu i da je vreme da tražimo novi dom. Ali pre toga i dalje možemo da sprečimo njeno uništenje. Koliko vodite računa o ekologiji prilikom dizajna?
Marija Čanji: Svi mali brendovi, kao što sam ja, svi su održivi, zbog toga što mi proizvodimo stvarno male količine. Na primer, ja proizvedem od svakog dizajna po jedan primerak. Ako mi neko naruči ja pravim po meri taj jedan komad. Radimo u malim serijama. Sve se iskoristi. Nema bacanja materijala. Ne prave se viškovi kao što pravi brza moda, gde imate hrpe garderobe koja se nosi jednu sezonu pa se baci. Svi mali brendovi prave komade koji su vanvremenski. Možete da ih nosite i kad prođe trend. Dizajnerski komadi nose neku drugu poruku. Pravim sve od materijala koji su kvalitetni, koji se ne habaju toliko da izdrže samo jednu sezonu. Kažem, koliko je to u mogućnosti. Naše tržište je jako malo u Srbiji. Nemamo toliko mogućnosti što se tiče izbora materijala i dobavljača. Te materijale vi morate dovući iz inostranstva, samim tim je i cena veća. Onda cena mora biti jaka. Vi to morate prodate u Srbiji, gde ljudi još nisu toga svesni.
Tu ste mi delimično odgovorili na sledeće pitanje koje glasi, zašto bi ljudi trebali da biraju manje proizvođače, a ne brzu modu.
Marija Čanji: Ako želite da budete održivi, orginalni, da nosite nešto što nije vezano za sezonu, već je vanvremensko, da nosite nešto što ima vrednost… U svaki taj komad je utkana neka priča. Drugo, mi nismo u novčanoj mogućnosti da nosimo kvalitetno, pa nam je lakše da kupujemo brzu modu. Ali taj komad traje jednu sezonu, a dizajnerska odeća traje skoro čitav život. U našu proizvodnju je uključeno više ljudi, koji žive od toga. Treba se zapitati, kada kupite haljinicu u Zari za 1500 dinara, koliko je taj radnik plaćen.Pre godinu dana svoju kolekciju Vitezovi sadašnjice predstavili ste na Milanskoj nedelji mode. Kako je to izgledalo?
Marija Čanji: Mogu da kažem da je bilo lepo. Došla sam tamo preko platforme za mlade talente. Oni su me kontaktirali. Imala sam tamo prezentaciju svoje kolekcije. Upoznala sam puno kreativnih ljudi. Dobro je otići tako jer vidite ljude i ljudi vide vas. Vidite kako to funkcioniše na drugim mestima. Kakva je organizacija, pristup prema trendovima, dizajnerima, malim proizvođačima. A da ne pričam o Milanu – prestonici mode. Tu sam bila jako oduševljena njihovim smislom za modu, oblačenjem, lakoćom življenja, lepršavošću i svim tim što taj grad nosi.Koji su vaši planovi za budućnost?
Marija Čanji: Korak po korak. Svaki novi dan nosi novi izazov. Ima puno izazova. Ali ja se trudim da ih prevaziđem i da radim i dalje to što volim. Ne može se ništa preko noći. Trenutno izlažem i prodajem svoje stvari u Berlinu. Tamo je bogatija modna scena. Ljudi su tamo opušteniji, kreativniji, dozvoljavaju sebi puno te umetničke slobode. Mislim da bi mi trebalo isto to da radimo. Mora biti pionira i kod nas. U modi treba biti slobodan, razigran, dozvoljavati sebi te umetničke slobode. Moda treba da bude zabava, uživanje, a nešto što se mora. Ne treba se optećirativati trendovima. Svako u sebi nosi svoju kreativnost i treba dozvoliti sebi da je izrazimo.
Add Comment