Cilj projekta je stvaranje originalnog scensko-muzičkog događaja (performans) u kome se izvode tradicionalne pesme i napevi naroda koji žive u Vojvodini aranžirane na nov, moderan način i izvedene od strane ovog nesvakidašnjeg orkestra. Projekat ima nekoliko faza, a performans kao rezultat priprema i radioničarskog rada će biti javno prikazan uperiodu oktobar – decembar na više lokacija u Novom Sadu, Irigu, Beočinu i Sremskim Karlovcima.
Istraživački, edukativni i inkluzivni karakter ovog projekta nas je naveo da više o njemu saznamo kroz razgovor sa Anom Vrbaški iz UG „Otvoreni krug“, koje je i iniciralo ovaj nesvakidašnji projekat, realizaciju kojeg je podržala Fondacija „Novi Sad 2021“.
Odakle uopšte ideja za projekat „Ukrštanje“, koji je stvarno nesvakidašnji, jer ipak malo koji umetniški projektni podvig uključuje nekoliko ranjivih grupa?
– Projekat „Ukrštanje“ dolazi kao rezultat dugogodišnje težnje za saradnjom SOŠO „Milan Petrović“ i UG „Otvoreni krug Novi Sad“, kao i trud pre svega Mirjane Isakov, sa strane škole, i ekipe „Telo kao instrument“, da se ona i ostvari. Vrlo smo zadovoljni što nam se u saradnji priključio Zavod za kulturu vojvođanskih Slovaka i Marijan Pavlov, koji koordinira ceo projekat. Ekipa radionice „Telo kao instrument“, Marko Dinjaški i ja, imali smo više puta prilike da sarađujemo na projektima, gde su ciljne grupe bile ranjive grupe. Sarađivali smo sa Kulturnim centrom Novog Sada i Centrom za socijalni rad Novi Sad i tri godine za redom radili sa decom uzrasta osnovne škole iz Dnevnog boravka centra, decom sa poremećajima u ponašanju. Ove radionice su iznedrile predstave „Mali princ“ i „Iz Ja grada u Ti grad“, a veliku ulogu u njima je imala muzika, u drugoj i tehnika telesnih perkusija. Pre toga smo sarađivali na internacionalnom projektu „Eksept“ i svedočili kako je ova tehnika primenjiva i u radu sa socijalno ugroženim grupama mladih. Izazov rada sa osobama sa invaliditetom i smetnjama u razvoju smo u više projekata ostvarili: radionice sa decom sa smetnjama u razvoju u Tivtu (saradnja sa NVO „Škart“), Budvi (NVO „Puževa kućica“) i Kotoru (JU Resursni centar „Peruta Ivanović“ i KC „Nikola Đurković“).
Međutim, težili smo da uspostavimo dugotrajniju saradnju, jer je potpuno drugačiji efekat trajnog procesa. Učesnici tada imaju prilike da utiču na ceo proces i da, zajednički sa nama, formiraju rezultat. Kao i da uživaju u trajanju. Zato je ovaj projekat za sve učesnike otkrivanje i ukrštanje na mnogim poljima: ukrštanje tradicionalne muzike i savremene interpretacije i aranžmana, profesionalaca i amatera u zajedničkom muziciranju, uključivanje publike u izvođenje, inkluzija na različite načine.
Projekat nije samo umetnički, kao vidimo, već i socijalni i inkluzivni a to na neki način znači i razbijanje stereotipa o nekim ranjivim grupama…
– Razbijanje stereotipa podrazumeva da se bolje upoznamo s onim grupama prema kojima imamo određene predrasude. Na nastupu će neke vrlo praktične stvari biti vidljive: na primer, šta je potrebno osobi u kolicima da bi joj prostor u kojem se nastupa bio pristupačan. Zaboravljamo koliko su neke najjednostavnije situacije komplikovane. Takođe, tu su predrasude o osobama sa smetnjama u razvoju i njihovim sposobnostima. Nadam se da ćemo pokazati drugačije lice javnosti u Novom Sadu i široj okolini. U tom pravcu će, između ostalih, ići i režija nastupa Sonje Leštar.
Inovacija jeste takođe uvrštena u „Ukrštanje“.
– Orkestar, koji će izvoditi ovaj performans je vrlo specifičnog i inovativnog sastava: „Ritmički hor“ korisnika Radnog centra i učenika srednje škole „Milan Petrović“, kao i volontera, hor srednjoškolaca pod vođstvom Jaroslave Benka, orkestar „Dobri ljudi“ pod vođstvom Žarka Sebića i dvojac telesnih perkusionista, Ana Vrbaški i Marko Dinjaški. Za muzički aranžman nastupa zadužen je mladi kompozutor Ljubomir Milanović, koji upravo završava Akademiju Umetnosti u Novom Sadu. Orkestar „Dobri ljudi“ koristi asistivnu „saundbim“ tehnologiju, koja omogućava da osobe sa invaliditetom sviraju sintisajzer.
Razbijanje stereotipa podrazumeva da se bolje upoznamo s onim grupama prema kojima imamo određene predrasude. Na nastupu će neke vrlo praktične stvari biti vidljive: na primer, šta je potrebno osobi u kolicima da bi joj prostor u kojem se nastupa bio pristupačan. Zaboravljamo koliko su neke najjednostavnije situacije komplikovane. Takođe, tu su predrasude o osobama sa smetnjama u razvoju i njihovim sposobnostima. Nadam se da ćemo pokazati drugačije lice javnosti u Novom Sadu i široj okolini.
Kako prihvataju za sada učesnici ovaj projekat, kako reaguju na njega tokom radionica i realizacije drugih delova projekta?
– U radionicama, koje smo održali u junu učestvovalo je tridesetak korisnika Radnog centra i učenika srednje škole SOŠO „Milan Petrović“. Radionice su namenjene svima, koji su zainteresovani i, sem upoznavanja sa tehnikom telesnih perkusija, imaju i terapeutsku svrhu, jer su svojevrsne vežbe koordinacije pokreta, koncentracije, pamćenja. Sledeći ciklus će biti u septembru, na kojem ćemo napraviti selekciju učesnika u „Ritmičkom horu“, jednom od segmenata našeg neobičnog orkestra. Reakcije učesnika su dobre: većina njih se vrati i učestvuje u sledećoj radionici, jer se prisustvo zasniva na slobodnoj volji. Motivacija učesnika je fantastična, jer prevladavaju svoje fizičke probleme kako bi pratili radionice i vidljivo uživaju u zajedničkom muziciranju.
Vladimíra Dorčová Valtnerová
Volim život, novinarstvo i digitalno vreme. Zato sam i postala transmedijalna pripovedačica. Pre toga sam od 2013. do 2017. bila odgovorna urednica nedeljnika „Hlas ljudu“ i njegovog online izdanja. Od januara 2009. do februara 2013. bila sam koordinatorka Odbora za informisanje Nacionalnog saveta slovačke nacionalne manjine. U periodu od 2005 – 2008 radila sam kao novinarka, urednica i voditeljka u slovačkoj redakciji TV Vojvodina.
Od oktobra 2008 do aprila 2013 bila sam predsednica Asocijacije slovačkih novinara. Od 1995 – 2000 i 2010 – 2012 bila je članica redakcije omladinskog časopisa „Vzlet“. Dobitnica sam Godišnje nagrade časopisa „Vzlet“ za 2002. godinu, nagrade „Vladimir Dorča“ za 2013. godinu, "Jan Makan st." za 2016., koje dodeljuje Asocijacija slovačkih novinara i godišnje nagrade NDNV-a za izveštavanje u medijima na jezicima nacionalnih manjina i za interkulturalnost u medijima za 2017. U sadašnjosti sarađujem sa časopisom "Nový život" kao članica redakcije, i sa organizacijama, kao što je Nezavisno društvo novinara Vojvodine, čija sam članica, Novosadskom novinarskom školom, časopisom "Politikon" i dr. Sa porodicom živim, stvaram i radujem sa životu u Magliću.
Pridaj komentár & Dodaj komentar