Nesvakidašnji čovek

Ruženka Šimonji Černak: Deca koja pohađaju nastavu na manjinskim jezicima imaju veći potencijal za sticanje interkulturalne osetljivosti

Ruženka Šimoniová-Černáková / Foto © Storyteller

Koje su specifičnosti u obrazovanju dvojezičke dece? Kako adolescenti doživljavaju vlastiti jezik? U podkastu „Storyteller“ sam razgovarala o ovim temama sa doktorkom psiholoških nauka Ruženkom Šimonji Černak, šeficom Katedre za društvene nauke na Pedagoškom fakultetu u Somboru.

Slede odlomci iz intervjua na slovačkom jeziku koji možete slušati na Storyteller-ovom Soundcloud kanalu.

Zašto vas fascinira oblast obrazovanja i dvojezičnost?

Ruženka Šimonji Černak: „Prvi put sam se srela sa psihologijom dvojezičnosti tokom svojih osnovnih studija, a ka njoj me je vodio moj profesor Lajoš Genc, koji je bio moj mentor i na osnovnim, i na doktorksim studijama. Naravno, tu je bilo puno lične motivacije, jer i sama pripadam autohtonoj jezičkoj manjini i celi život živim sa školom. Moji roditelji su radili u osnovnoj školi u Selenči, i tada mi se otvorio potpuno novi svet, kada sam zapravo saznala i u kojoj meri smo, kao autohtone jezičke manjine, specifična grupa.

Zapravo moji istraživački počeci su istraživanje uticaja dvojezičnosti na metalingvističke sposobnosti, što pripada polju razvojne psihologije i uticaju dvojezičnosti na kognitivni razvoj. Zatim sam postepeno prešla na pedagoške aspekte dvojezičnosti, čemu sam se najviše i posvetila. Fokusiram se, takođe, i na uticaj dvojezičnosti na ličnost i identitet. Mislim da je Vojvodina odličan pokazatelj kako možemo da razvijamo ne samo multikulturalno, već i interkulturalno društvo. To je jedan korak iznad multikulturalnog, jer naše kulture i jezici ne žive samo jedni pored drugih, već smo u dinamičnim međusobnim kontaktima, koje treba dalje razvijati i negovati. U stvari, živimo zajedno i to je pokazatelj interkulturalnog, a ne samo multikulturalnog.“

Koje su specifičnosti u obrazovanju dvojezične dece?

Ruženka Šimonji Černak: „Pedagoški aspekti se mogu uočiti već na početku institucionalnog obrazovanja, kada deca treba da pođu u prvi razred osnovne škole. Osnovna škola je veoma važna kada je u pitanju obrazovanje dvojezične dece ili obrazovanje dece koja su u manjinskom položaju, jer je obavezna za svu decu i traje osam godina. To znači da postoji dugi vremenski period u kojem možemo uticati na različite aspekte njihovog razvoja.

Već u prvoj godini postoji izazov, odnosno izbor nastavnog jezika, u tim školama, u kojima se može vršiti ovaj izbor. Odnosno, to je odluka i izbor da li ćemo dete upisati u razred sa slovačkim ili srpskim nastavnim jezikom.

Drugi izazov ili specifičnost je postojanje jednog predmeta više, a to je srpski kao nematernji jezik, koji je obavezujući za svu decu koja pohađaju časove ili škole na manjinskom nastavnom jeziku. Mislim da se prilično malo pažnje posvećuje nastavi i kvalitetu nastave ovog jezika, jer, po mom mišljenju, i sam kvalitet manjinskih škola zavisi od toga koliko i kako učimo/predajmo na slovačkom, – slovački jezik kao predmet i druge predmete na slovačkom. Ali takođe i od toga kakve kompetencije u kontekstu većinskog jezka pružamo, jer ona moraju biti spremna za naredni izazov koji ih čeka.

Taj naredni izazov je promena nastavnog jezika u srednjim školama, jer neće svi ići u slovačke srednje škole, jer ih imamo ograničen broj. Osnovna škola ima veoma važnu ulogu u tome i, zapravo, obavezu da se dovoljno dece pripremi za prelazak na novi nastavni jezik ili za drugi profesionalni angažman.

Dakle, srpski jezik kao nematernji jezik je veoma važan i predstavlja drugu specifičnost, tj. jedan predmet više za decu koja pohađaju nastavu na manjinskom jeziku.

Sledeća specifičnost je već spomenuta promena nastavnog jezika. U tom kontekstu, realizovali smo istraživanje sa srednjoškolcima koji su promenili nastavni jezik i otkrili smo da imaju veliki problem sa srpskom terminologijom u opštim predmetima, odnosno sa terminologijom matematike, hemije, fizike.

Dakle, oni imaju problem sa terminologijom predmeta koji su se u osnovnoj školi učili na slovačkom jeziku i nemaju problem sa terminologijom predmeta koje su u srednjoj školi pohađali od početka. Mislim da to uopšte nije razlog da deca ne pohađaju nastavu na slovačkom, ali bilo bi, na primer, dobro da se izda jezički priručnik, rečnik koji je, ako se dobro sećam, postojao pre trideset ili četrdeset godina. Znači, pripremiti slovačko-srpski rečnik sa osnovnim pojmovima iz opštih predmeta.

Sledeća specifičnost je kako promena nastavnog jezika utiče na uspeh u školi. Dakle, da li promena jezika sa slovačkog na srpski ima neutralan ili negativan uticaj na školski uspeh. Ovo je takođe veoma važno pitanje za roditelje koji decu upisuju u škole sa slovačkim nastvnim jezikom. Da li će deca imati problema u srednjoj školi, jer smo to čuli više puta kao argument „bolje je upisati dete u srpsku školu, tako da nema problema u srednjoj školi, ono će ionako naučiti slovački kod kuće“.

Naše istraživanje je pokazalo da promena jezika sa slovačkog na srpski nema negativan uticaj na uspeh dece u školi.

prof Dr Ruženka Šimonji Černak

Istovremeno, za učenike koji pohađaju nastavu na mađarskom kao maternjem jeziku, pokazalo se da je pad školskog uspeha veći za decu koja su promenila jezik, nego za decu koja nisu promenila nastavni jezik u srednjoj školi.

Spomenuću i specifičnost interkulturalnosti.

Mi koji pohađamo nastavu na manjinskim jezicima imamo jedan veliki benefit, jer imamo više prilika za upoznavanje drugačije kulture.

prof Dr Ruženka Šimonji Černak

Na primer, predmet srpskog kao nematernjeg jezika zapravo je posvećen drugom jeziku, drugačijoj kulturi, tako da deca imaju mnogo mogućnosti da se upoznaju i sa srpskom kulturom. Zajedno sa kolegama smo uradili studiju koja je pokazala da deca koja pohađaju školu na jezicima manjina zaista imaju veći potencijal da steknu interkulturalnu osetlivost i pređu iz etnocentrizma u etnorelativizam.

Tu je i pitanje kulture, kojoj kulturi pripadamo? Da li čuvamo našu kulturu, pripadamo li samo slovačkoj kulturi, ili delom pripadamo slovačkoj, a delom srpskoj kulturi, ili smo stvorili sopstveni hibrid slovačko-srpske kulture?“

Kakav je odnos adolescenata prema njihovom maternjem jeziku i da li ste možda u tom kontekstu ispitali i odnos adolescenata prema slovačkom maternjem jeziku?

Ruženka Šimonji Černak: „Takođe, sa kolegama smo istraživali kakav stav imaju adolescenti prema sopstvenom i drugom jeziku u sredinama koja su jezički i kulturno heterogena slovačko-srpska, ali u mađarsko-srpskim sredinama. Ova istraživanja započeli su profesorka Mikeš i profesor Jaroslav Turčan, koji su bili pioniri u ovom polju i stvorili zanimljiv instrument za procenu ili merenje ovih stavova.

Pročitajte i Zdenka Valent Belić: Književnost Slovaka u Vojvodini nema manjinsku institucionalnu podršku [PODKAST]

To je kvalitativni instrument koji zapravo govori o tome da li deca koja pripadaju manjini imaju osećaj inferiornosti zbog činjenice da je njihov jezik u manjinskom položaju i da su oni sami u manjinskom položaju, kao i o tome da li su deca koja pripadaju većinskom narodu tolerantni u ovom kontekstu. Ovu pojavu smo istraživali u dve starosne kategorije. To su bila deca od 11 godina, i deca koja su bila u srednjoj školi, tj. adolescenti od 15 i 16 godina.

Kada je u pitanju kombinacija slovačko-srpske sredine, primetili smo da ne postoje predrasude pripadnika većinskog naroda prema manjinskom jeziku i nematerijalnim vrednostima i elementima manjinske kulture.

Ali, takođe smo primetili da kod adolescenata koji pripadaju slovačkoj zajednici ne postoji osećaj inferiornosti.

prof Dr Ruženka Šimonji Černak

Kada ispitujemo odnos prema jeziku, ispitujemo i odnos prema ljudima koji govore tim jezikom. Pokazalo se da su deca u stalnom međusobnom kontaktu, da su adolescenti koji pripadaju manjinskoj zajednici svesni svog prava na upotrebu maternjeg jezika i da razumeju važnost komunikativne funkcije jezika. Istraživanje je pokazalo da deca koja pripadaju većinskom narodu pokazuju spremnost da nauče barem neke elemente manjinskog jezika.“

Lektorisala: Mira Arizanović


Želite da dobijate zanimljive članke od Storytellera u mejlu? Prijavite se za newsletter.

Vladimíra Dorčová Valtnerová

Volim život, novinarstvo i digitalno vreme. Zato sam i postala transmedijalna pripovedačica. Pre toga sam od 2013. do 2017. bila odgovorna urednica nedeljnika „Hlas ljudu“ i njegovog online izdanja. Od januara 2009. do februara 2013. bila sam koordinatorka Odbora za informisanje Nacionalnog saveta slovačke nacionalne manjine. U periodu od 2005 – 2008 radila sam kao novinarka, urednica i voditeljka u slovačkoj redakciji TV Vojvodina.
Od oktobra 2008 do aprila 2013 bila sam predsednica Asocijacije slovačkih novinara. Od 1995 – 2000 i 2010 – 2012 bila je članica redakcije omladinskog časopisa „Vzlet“. Dobitnica sam Godišnje nagrade časopisa „Vzlet“ za 2002. godinu, nagrade „Vladimir Dorča“ za 2013. godinu, "Jan Makan st." za 2016., koje dodeljuje Asocijacija slovačkih novinara i godišnje nagrade NDNV-a za izveštavanje u medijima na jezicima nacionalnih manjina i za interkulturalnost u medijima za 2017. U sadašnjosti sarađujem sa časopisom "Nový život" kao članica redakcije, i sa organizacijama, kao što je Nezavisno društvo novinara Vojvodine, čija sam članica, Novosadskom novinarskom školom, časopisom "Politikon" i dr. Sa porodicom živim, stvaram i radujem sa životu u Magliću.

O autorovi/ke & O autoru/ki

Vladimíra Dorčová Valtnerová

Volim život, novinarstvo i digitalno vreme. Zato sam i postala transmedijalna pripovedačica. Pre toga sam od 2013. do 2017. bila odgovorna urednica nedeljnika „Hlas ljudu“ i njegovog online izdanja. Od januara 2009. do februara 2013. bila sam koordinatorka Odbora za informisanje Nacionalnog saveta slovačke nacionalne manjine. U periodu od 2005 – 2008 radila sam kao novinarka, urednica i voditeljka u slovačkoj redakciji TV Vojvodina.
Od oktobra 2008 do aprila 2013 bila sam predsednica Asocijacije slovačkih novinara. Od 1995 – 2000 i 2010 – 2012 bila je članica redakcije omladinskog časopisa „Vzlet“. Dobitnica sam Godišnje nagrade časopisa „Vzlet“ za 2002. godinu, nagrade „Vladimir Dorča“ za 2013. godinu, "Jan Makan st." za 2016., koje dodeljuje Asocijacija slovačkih novinara i godišnje nagrade NDNV-a za izveštavanje u medijima na jezicima nacionalnih manjina i za interkulturalnost u medijima za 2017. U sadašnjosti sarađujem sa časopisom "Nový život" kao članica redakcije, i sa organizacijama, kao što je Nezavisno društvo novinara Vojvodine, čija sam članica, Novosadskom novinarskom školom, časopisom "Politikon" i dr. Sa porodicom živim, stvaram i radujem sa životu u Magliću.

Pridaj komentár & Dodaj komentar

Kliknite ovde da ostavite komentar

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.