Malo ko na proizvode iz njene preduzetničke radnje „Sara Muffins“ iz Gložana ostane ravnodušan. Njene torte tražene su širom Bačke kako bi ulepšale važne životne momente. Maria Erak bukvalno je srušila plafon kako bi mogla da napreduje.
„Kada sam bila u drugom stanju, počela sam dosta vremena da provodim u kuhinji, pripremajući hranu za ukućane, a najviše sam pravila mafine. Svaki put su bili ukusniji, a ukućani se nisu uopšte bunili,“ počinje priču Maria Erak.
S obzirom da je tada imala viška vremena, krenula je da mafine i ukrašava, a kada je bilo prilika za slavlje, prijateljima je kao poklon nosila mafine, kojima se ovaj dar svideo, pa su i sami hteli da još nekog počaste ovim slatkišem. Tako je proizvod sam sebe reklamirao i pre nego što je nastao.
„I tako mic po mic, počela sam da prodajem mafine. U suštini, inspiracije neke posebno nije bilo, nego se tako sve spontano namestilo da se sada više ni ne sećam kako sam stigla od mafina do mladenačkih torti. Jer kada sam počela sa prodajom mafina, tada još nisam napravila ni jednu tortu, niti sam slutila da ću u svom životu praviti torte. Prosto me put tako naveo,“ priča nam Maria.
Pre šest godina je Nacionalna služba za zapošljavanje objavila konkurs za podsticajna sredstva za samozapošljavanje u vrednosti od 180.000 dinara. Maria Erak tada je videla priliku da ostvari svoj san koji nije ni znala da ga je imala.

Ulaganja za početak svakog posla su velika. Torte i ostali slatkiši nisu izuzetak. Registracija firme je za Mariu značila proširenje tržišta i na pravna lica, koji mogu kupovati samo od registrovanih firmi. Međutim, registrovanje preduzetničke radnje znači i namete koji nisu samo potrošni materijal i lični dohodak. Vrednost poreza, doprinosa i stalih dažbina završi u torti. Zato poslovanje „na crno“ drugih poslastičara, „Sari muffins“ remeti zdravu konkurenciju.
„Međutim, ono što je meni najbitnije jeste da sam za ovih 6 godina izgradila koliko toliko svoje ime na lokalu, da ljudi znaju kakvog su kvaliteta moji proizvodi i da imam kako redovne tako i nove mušterije,“ navodi Maria.
Nizak plafon – prepreka poslastica
Maria, kao svaka uspešna preduzetnica, ne štedi na ulaganju u sopstveni posao. Pre oko deset godina mafini su nastajali u maminoj kuhinji, pa se radionica preselila u dve male prostorije u kojoj je „civilnu“ zamenila profesionalnom opremom. Svoju profesionalnost ozvaničila je u Agenciji za privredne registre.
„Međutim, onda je naišla inspekcija i rekla da imam nizak plafon i da pod takvim uslovima ne mogu raditi. Ovo je značilo da ću ili zatvoriti firmu ili rizikovati. Odlučila sam da rizikujem, dignem kredit i da rekonstruišem objekat koji će biti po svim standardima. Koštalo me vremena, problema, finansija ali na kraju imam prostor u kojem mogu da obavljam svoju delatnost bez problema,“ navodi ova preduzetnica.
Ona dodaje da to znači da ako želimo da opstanemo, da se razvijamo, rastemo, moramo da rizikujemo, kako svoje vreme, tako i ljubav i finasije. Mogla je ostati u maminoj kuhinji i raditi na crno, ali smatra da je odabrala najbolji put.
Bilo kakva podrška je poželjna
Konkretno kao žena preduzetnica na selu nije nailazila na neku podršku od strane države. Iako je svake godine aplicirala na puno javnih poziva, samo je jednom za šest godina dobila podršku, kada je kupila valjkove za fondan.
„Naravno da sam zahvalna jer mi je ova mašina jako puno pomogla u poslu. Jako je teško zamesiti veliku količinu fondana, a posebno razviti na tanko kako bi se prekrila torta. Jako bole ruke od ovog dela posla. Ne znam kada bi bila u stanju da kupim samostalno takvu mašinu bez podrške tog konkursa,“ navodi Maria.
Česta je pojava da žene nemaju mnogo podrške u samozapošljavanju, a nekad su i sprečene u takvom poduhvatu.
Maria Erak
Ona smatra da bi trebalo malo više posvetiti pažnju ženama koje su ušle u preduzetničke vode. Država bi trebala ili da pruži veću podršku preduzetnicima, ili da reši problem crnog tržišta.
„Česta je pojava da žene nemaju mnogo podrške u samozapošljavanju, a nekad su i sprečene u takvom poduhvatu. Dalje se dešava da ukoliko se i odvaže na takav poduhvat, često su u svojoj branši jedne od retkih da rade po zakonu jer mnoge oko njih rade na crno i samim tim žene preduzetnice brzo gube konkurentnost i gase firmu jer ne mogu opstati na takvom tržištu,“ navodi naša sagovornica.

Mafin ili torta?
Proces je isti, objašnjava naša sagovornica. Počinje od nabavke materijala, što za nju nije preterano zabavan posao. Onda sledi priprema filova, pune rerne kora, stolovi i police pune šerpi sa raznim kremovima.
„Otprilike da neko uđe u radionicu u ovom delu procesa, pomislio bi kakav se to rat sprema. Onda dolazi, meni napet deo, a to je punjenje torti. Međutim kada se ceo haos završi onda ide moj omiljeni deo koji me opušta i ispunjava, a to je dekoracija torti,“ navodi Maria i dodaje da joj ovaj deo predstavlja lični pečat njenog rada i truda.
Svaki desert je priča za sebe i svakom treba različit vremenski period. U svakom slučaju, ovaj spektakl uglavnom potraje par sati.
Na top listi omiljenih recepata na prvom mestu joj je torta u čaši! Kao takva, praktičnija je da stoji na proslavama, i neće se otopiti ako ne stoji u frižideru. Maria nam objašnjava kako izgleda:
„Tekstura je kremasto čokoladna sa punjenjem od malina. Slatko kiselkasta kombinacija koja osvaja srca tokom svih godišnjih doba. Zimi je dobar jer je lagan, a leti je još lepši jer osvežava kao sladoled,“ navodi Maria.
Nije kao na slici
Mika Antić rekao bi da „nema na svetu dva ista petka, dve iste nedelje, dve iste srede“, Maria Erak da nema dve iste torte. Zato, napominje mušterijama da torte ne mogu biti iste kao na fotografijama, koje mogu biti obrađene ili sa drugačijim osvetljenjem. Takođe, fondan sa dezenom mermera i ostala dekoracija moraju se razlikovati bar minimalno.
„Međutim još nisam imala slučaja da se neko žalio na izgled torte, a što je još važnije ni na ukus. Ono što ja volim jeste kada mi pošalju fotografiju željene torte uz napomenu da može da bude slična, koja je osnova ali ne moram da se pridržavam detalja. Tu onda nastupa moja inspiracija i uradim je onako kako me vodi moja kreativnost,“ priča nam Maria i dodaje da njene torte nisu ukalupljene kao u fabrici, ali da jako vodi računa da nema odstupanja kada je ukus u pitanju.

Zdravi kolači – ne još
Iako ulepšavaju život, slatkiši uglavnom imaju i svoju tamnu stranu, naravno, ako se sa njima pretera. Zato je našoj sagovornici drago što njene mušterije naručuju poslastice samo za posebne prilike. Zdravijih opcija nema još, jer zahtevaju dodatna ulaganja, inovacije, promocije, materijal je skuplji, a potražnja za njima, ne tako česta.
„Imam biznis plan o uvođenju zdravih poslastica koji u sebi zahteva i istraživanje tržišta i povezivanje sa potencijalnim prodajnim mestima takvih poslastica. Najlakše je u toj priči napraviti zdravi slatkiš, ali teško ga je plasirati, jer mušterije su ne tako česte, a poslastice su mnogo skuplje nego ove što sada pravim. Razmišljam u tom smeru ali mi treba finansijska podrška,“ objašnjava ova poslastičarka.
Pored ovoga, na njenoj listi ciljeva nalazi se i zapošljavanje još jedne osobe. Obim posla se za ovih šest godina povećao.
„Već sam počela da odbijam narudžbine jer ne stižem sama sve da prihvatim i odradim. Međutim ono na šta ću uvek obraćati posebnu pažnju jeste da kvalitet mojih proizvoda ostane na ovom ili većem nivou,“ navodi Erak planove za budućnost.
Pridaj komentár & Dodaj komentar