Autorka: BRANKICA MATIĆ
Razvijeno socijalno preduzetništvo utiče na rešavanje određenih društvenih problema i omogućava značajnu podršku marginalizovanim grupama ljudi. Na taj način pozitivno deluje na celu zajednicu i stvara uslove za njen razvoj i napredak. To jesu ciljevi, ali i motivi svakog socijalnog preduzeća, kaže Slavka Popić, predsednica Udruženja „Biser“ iz Srbobrana, koje kroz različite aktivnosti i programe unapređuje kvalitet života mentalno nedovoljno razvijenih osoba.
Korisnicima je na raspolaganju dnevni centar gde se organizuju brojni programi, kao i radna terapija, a ovo je jedno od retkih udruženja u Srbiji koje ima uslugu ličnog pratioca. Od pre deset godina „Biser“ deluje kao socijalno preduzeće, a bave se plasteničkom i stakleničkom proizvodnjom povrća, prikupljanjem i prodajom pet ambalaže, kao i izradom ručno pravljenih predmeta, saznajemo u razgovoru sa Slavkom Popić.
Kako je Udruženje „Biser“ postalo socijalno preduzeće?
Slavka Popić: Prvo smo počeli da se bavimo plasteničkom i stakleničkom proizvodnjom povrća. Zatim smo prvi u Srbobranu krenuli sa prikupljanjem pet ambalaže. Ta aktivnost nam je bila veliki izazov, ali smo uspostavili kontakte sa reciklerima i počeli smo da im isporučujemo sakupljeni materijal. Na taj način uticali smo i na ekološku svest ljudi. Pored ovih aktivnosti, korisnici dnevnog centra su angažovani na pravljenju ručnih radova, suvenira i drugih predmeta koje izlažemo i prodajemo u našem objektu u Srbobranu.Kako izgleda proizvodnja povrća u Udruženju “Biser”?
Slavka Popić: Imamo tri plastenika, to su relativno mali plastenici od oko 400 kvadrata. Takođe, imamo jednu baštu gde se proizvodnja odvija na otvorenom. Proizvodimo isključivo po principima organske proizvodnje, ne koriste se herbicidi, pesticidi ili prihrana putem veštačkog đubriva. Proizvodimo samo povrće, koje prodajemo na pijaci, a imamo i uspostavljenu saradnju sa trgovinskim objektima. Putem društvenih mreža oglasimo prodaju, pa i građani mogu da kupe. Ono što je značajno, deo povrća se koristi i za potrebe našeg dnevnog boravka.
U sve aktivnosti Udruženja „Biser“ uključene su mentalno nedovoljno razvijene osobe, kao i lica sa invaliditetom. Koliko ih je angažovano?
Slavka Popić: Preko sto korisnika je uključeno u naš rad. Za njih je to određena vrsta radne terapije i jako im je važna. Naravno, obavljaju poslove u skladu sa svojim mogućnostima.Posvećeni ste i zapošljavanju mentalno nedovoljno razvijenih lica. Na koji način?
Slavka Popić: Javljamo se na konkurse za javne radove, a to podrazumeva dobijanje sredstava za zapošljavanje osoba sa invaliditetom. Obično se angažuju na šest meseci i važno je reći da su svi momci i devojke koje smo na ovaj način zaposlili stekli znanje i iskustvo i kasnije su se zaposlili u otvorenoj privredi. To su osobe sa intelektualnim poteškoćama i treba im više vremena da bi se obučili za određeni posao, ali pošto su bili kod nas, sa njima su radili defektolozi i druga stručna lica, pa su stekli rutinu i mogli su da obvljaju određni posao.Koliko ove aktivnosti i programi doprinose osamostaljivanju mentalno nedovoljno razvijenih osoba?
Slavka Popić: Svakako da im znači, jer se osećaju korisno. Recimo, kada je pet ambalaža u pitanju, tačno se zna koliko je ko učestvovao u slaganju flaša i koliko se od toga zaradi. Onda oni odlučuju šta će sa tim delom novca, pa kupe boje, a nedavno su skupljali novac za zvučnik. Ponekad se odluče da će otići u poslastičarnicu, bioskop, pozorište, kada se kod nas održava predstava, neku manifestaciju. Mogu da odluče da deo novca zadrže za sebe i kupe nešto što im treba. Ovo im posebno znači, jer mnogo njih se ne razume u novac i onda je to još jedan vid treninga. Prvo znaju da su oni to zaradili, zatim da to može da se potroši, a onda se pri kupovini treniraju prioriteti.Da li prihod koji ostvarujete kroz socijalno preduzetništvo ulažete u razvoj aktivnosti i proizvodnje?
Slavka Popić: Ulažemo uglavnom za kupovinu mašina, za obnovu kosačica, trimera, za unapređenje zalivnog sistema ili popravku nečega što je pokvareno. Uglavnom uložimo u sledeću proizvodnju. To nisu velika sredstva, ali jeste potencijal koji možemo da iskoristimo.Kakvi su dalji planovi Udruženja „Biser“?
Slavka Popić: Mi već godinama pokušavamo da omogućimo uslugu stanovanja uz podršku. Imamo jednoroditeljske porodice, a tri korisnika smo smestili u hraniteljske ili srodničke porodice, jer su ostali bez roditelja. Nažalost, svi pokušaji da tu uslugu pokrenemo konkurišući kod ministarstva ostali su bezuspešni. Međutim, ne odustajemo od ove ideje, jer bismo time zaokružili podršku koju nudimo korisnicima.Izvor fotografija: Udruženje “Biser”
*Ovaj tekst nastao je u okviru projekta „Regionalni program lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu 2 (ReLOaD2)“ koji finansira Evropska unija (EU), a sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) u Srbiji. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost Udruženja Biznisnova – centra za proaktivno poslovanje i nužno ne izražava stavove Evropske unije (EU) niti Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP).
Pridaj komentár & Dodaj komentar