Nesvakidašnji čovek

Uz podršku porodice apsolventkinja poljoprivrednog fakulteta Jelena Popović iz Maglića se bavi organskim baštovanstvom

[dropcap style=“no-background“] S [/dropcap]tara izreka kaže da zdravlja i znanja nikada nije dosta. A kada ovoj kombinaciji dodate želju i prirodnu potrebu da pomažete drugima, dolazite do opisa mlade dame – baštovankeJelene Popović iz Maglića, koja u svako svoje organski uzgojeno voće, povrće i začinsko i lekovito bilje utka i ljubav prema zdravoj prirodi i životu.

Ustvari mlada baštovanka Jelena, apsolventkinja Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu (smer agroekonomija) sa svojih 25 godina uspeva da osmisli svoj život u potpunosti – u stilu stvarnog zdravog načina življenja. Kroz svoju odluku da se bavi organskom proizvodnjom voća, povrća, začinskog i lekovitog bilja uspeva da neguje stvaran zdrav život. I to uz fizičku aktivnost u bašti (ali i kroz vežbanje), konzumiranje zdrave hrane koju velikim delom sama proizvede i koju nudi i drugim ljudima, koji shvataju da zdravlje nadmašuje sva moguća dobra tako znatno da je zdrav prosjak sretniji od bolesnog kralja.

Srele smo se jednog kišovitog jutra u kasno leto i jedan pogled na nju i njenu prirodnu okolinu – njenu baštu – je rekao sve o njoj. Spontan i prijatan osmeh na licu sa kojim nas je sačekala u dvorištu njene porodične kuće i kulturno ponašanje koje čovek uči i stiče u porodici je samo potvrdio prvi utisak o Jeleni. Vredna, odgovorna i snalažljiva, željna znanja, kojoj nije teško da uči i da pita i koja voli da pomaže drugima u njihovoj odluci ili istrajnosti na putu ka zdravom životu.

Gredice su neizostavan deo Jelenine bašte.

– Još kao mala sam radila sa dedom u bašti. Tada sam ustvari dedi pomagala da bi dobila sladoled ili neki slatkiš, – seća se Jelena svog detinjstva. – Vremenom je to prerastalo u ljubav, jer sam se u bašti osećala nekako smireno. Kasnije sam sama od dede tražila da mi pokazuje šta se i kako radi, tražila zahtevnije i teže poslove i učila polako sama.

Još kao mala sam radila sa dedom u bašti. Tada sam ustvari dedi pomagala da bi dobila sladoled ili neki slatkiš. Vremenom je to prerastalo u ljubav, jer sam se u bašti osećala nekako smireno.

Nit Jeleninog učenja od dede iznenada je prekinula njegova smrt pre dve godine:

– To je nešto što mi je najteže palo u životu, jer sam ceo život provela uz njega. Bila sam njegova mezimica, – kaže sa setom Jelena. – Tada besna i zbunjena zbog svega što se desilo obećavam da ću celu baštu preuzeti na sebe i da će deda jednog dana biti ponosan na mene. Upravo to sam i uradila tri meseca posle dedine smrti preuzimam da radim njegov deo bašte, iako tog trenutka niko nije verovao da ću moći.

– Najzreliji i najslađi je onaj paradajz, čija kožica malo i pukne, – kaže Jelena.

Baštovanka Jelena kreće u akciju

I tako Jelena pre dve godine kupuje svoje prve sadnice maline koje i danas zauzimaju jednu trećinu njene bašte, a kasnije sadi i jagode. Ali naša baštovanka ubrzo shvata da život ne piše bajke, već romane, jer tada počinje njena prva borba sa baštenskim vetrenjačama.

– Tada počinje prava borba, jer je to bila najlošija godina za malinu što se tiče cene a ja na početku, kada treba da ulažem u ostalu opremu za baštu. Ali shvatila sam da neko je rođen pod srećnom zvezdom a neko da postane borac, i nisam odustajala od svojih planova. Snalazila sam se na sve moguće načine da zaradim, – priča Jelena i dodaje da je radila i tokom sezone na njivama, učila od ljudi koji se bave poljoprivredom i baštovanstvom godinama.

Sedimo na terasi sa Jelenom i pričamo opušteno. Doduše, ona mnogo više, jer dugačka je njena priča o baštovanskim počecima, ali nikako dosadna. Baš kao što ona uči od iskusnijh, tako i mi upijamo neke „cake“ o organskoj proizvodnji povrća, voća i lekovitih i začinskih biljaka.

– Pošto baštu godinama nismo tretirali hemijskim sredstvima, odmah u startu se odlučujem se za organsku poljoprivredu, – kaže naša sagovornica i naglašava da ona organski gaji voće, povrće i lekovito bilje, a ne nudi organske proizvode, jer ima razlika u tome u smislu sertifikovanja. – I opet se odričem svega i radim više poslova da bi zaradila za plastenik. Uspevam da ga kupim i tada počinjem da radim i sa povrćem, za koje sam sama napravila rasad.

Jelena stalno u razgovoru sa nama pominje učenje, znanje, informacije, iskusnije proizvođače i poljoprivrednike i to je vredno pažnje, jer ova mlada dama je shvatila odavno da znanje nije zatvorena množina. – Dosta sam čitala i učila sama o tretiranju organskih biljaka. Gde god sam mogla, pričala sam sa ljudima, od kojih sam dobijala odlične savete uz veliku dozu poštovanja, bez obzira na to da ću im možda biti ‘konkurencija’.

I ne mora Jelena ni da kaže da njena ljubav prema baštovanstvu postaje sve veća i veća. Oči kažu umesto nje.

Foto: Jelena Popović – Flekica Nature lover

Prekretnica u Jeleninom životu i podrška porodice

Pre pola godine dolazi do velike prekretnice u Jeleninom životu usled ozbiljnog zdravstvenog problema, koji je, na sreću, rešila.

– Donela sam veliku odluku a to je da ja budem ta koja će pomagati drugim ljudima. Da ne čuvam sve za sebe i porodicu, već da ponudim i drugima. Ove godine sam i počela sa prodajom svojih proizvoda iz bašte, kao i sa lekovitim biljkama i gljivama iz prirode, jer to učim već preko 15 godina. Ali i kroz pisanje bloga pomažem drugim ljudima, – kaže Jelena. – Tek sada shvatam da je ovo što sad radim nešto, što sam oduvek želela, i da dalje kroz život želim da idem ovim putem…

[fullwidth backgroundcolor=“#b4d69e“ undefined=“Clear“ imagebackground=““ backgroundrepeat=“repeat“] Blog nature_lover_flekica imam manje od godinu dana. Kada sam se razbolela, rešila sam da skroz promenim ishranu i da krenem drugačijim putem. Pošto kuvam od osnovne škole, i uživam u kuhinji, htela sam da spojim lepo i zdravo, nešto drugačije. Da pokažem ljudima da ako nema šećera, margarina i beloga brašna, da opet može biti ukusno. Da podelim svoje ideje sa ljudima koji možda isto ne bi trebali to da jedu, ali ne znaju kako da spreme neko jelo. A opet i da mogu da pročitaju o svakom mom proizvodu posebno i da saznaju za šta je koristan. [/fullwidth]

Podrška porodice je ključna i u Jeleninoj odluci da se bavi organskim baštovanstvom.

– Da nemam ovoliku podršku porodice, ništa od ovog ne bi ni uspela. Oni su mi najveći oslonac i pokretač. Mislim da je u ovakvim odlukama najbitnije imati nekoga ko će vas kao prvo podržati, pa sve ostalo.., – naglašava ulogu porodice baštovanka iz Maglića i objašnjava porodična zaduženja u njenom baštovanskom poslu:

– Tata je taj koji realizuje svaku moju zamisao što se tiče opreme, tehničkih stvari i slično, a mama je tu više da pomogne ako nešto treba. Mada se trudim da ih ne opterećujem previše i gledam da radim sama. Mislim da je tako najpametnije, jer svako radi svoje 🙂.

Gljivarenje kao druga velika Jelenina ljubav

Prikupljanje jestivih gljiva ili gljivarenje za vreme sezone na vlažnim šumskim proplancima nije nimalo naivna stvar. Sa gljivama se ne vredi zezati: ili ih poznaješ i upoznaješ ili ostavljaš gljivarenje iskusnima. Jelena Popović je „na ti“ i sa gljivama. Kako kaže, poznaje oko stotinjak vrsti, ali to je mali deo u odnosu na broj vrsti gljiva i pečuraka na ovoj planeti. Svakako zna mnogo više o gljivama od prosečnog čoveka.

Crni vrganj u Jeleninim rukama / Foto: Jelena Popović – Flekica Nature lover

– Gljivariti smo počeli porodično i to još 2000. godine na planini Tara, – kaže Jelena. – I evo, ta ljubav traje već 18 godine. Svake godine proširujemo znanje, otkrivamo nove vrste, učimo iz razne literature. Ja lično komuniciram sa članovima Gljivarskog društva Novi Sad o determinacijama ili ako nešto ne mogu sama da saznam. Konzumiramo oko 20 vrsta gljiva. Skoro svake nedelje smo na Fruškoj gori, bez obzira nna to da li je kiša, sneg, sunce, jer uvek ima nešto da se nađe i ubere.

Jelena polako ubira plodove svog baštovanskog rada na životnom putu, ali pre svega gradi poverenje među ljudima i to ne samo u odnosu proizvođač – kupac, već u odnosu čoveka prema čoveku. A to je jedna od njenih najboljih i najlepših vrlina.

– Što se tiče životnog puta, mislim da sam tek sada na pravom. Imam konkretan cilj i težim ka njemu, – kaže Jelena i ispraća nas iz svoje bašte. – Ovo je nešto što mene ispunjava i što bih želela da radim celog života.

Vladimíra Dorčová Valtnerová

Volim život, novinarstvo i digitalno vreme. Zato sam i postala transmedijalna pripovedačica. Pre toga sam od 2013. do 2017. bila odgovorna urednica nedeljnika „Hlas ljudu“ i njegovog online izdanja. Od januara 2009. do februara 2013. bila sam koordinatorka Odbora za informisanje Nacionalnog saveta slovačke nacionalne manjine. U periodu od 2005 – 2008 radila sam kao novinarka, urednica i voditeljka u slovačkoj redakciji TV Vojvodina.
Od oktobra 2008 do aprila 2013 bila sam predsednica Asocijacije slovačkih novinara. Od 1995 – 2000 i 2010 – 2012 bila je članica redakcije omladinskog časopisa „Vzlet“. Dobitnica sam Godišnje nagrade časopisa „Vzlet“ za 2002. godinu, nagrade „Vladimir Dorča“ za 2013. godinu, "Jan Makan st." za 2016., koje dodeljuje Asocijacija slovačkih novinara i godišnje nagrade NDNV-a za izveštavanje u medijima na jezicima nacionalnih manjina i za interkulturalnost u medijima za 2017. U sadašnjosti sarađujem sa časopisom "Nový život" kao članica redakcije, i sa organizacijama, kao što je Nezavisno društvo novinara Vojvodine, čija sam članica, Novosadskom novinarskom školom, časopisom "Politikon" i dr. Sa porodicom živim, stvaram i radujem sa životu u Magliću.

O autorovi/ke & O autoru/ki

Vladimíra Dorčová Valtnerová

Volim život, novinarstvo i digitalno vreme. Zato sam i postala transmedijalna pripovedačica. Pre toga sam od 2013. do 2017. bila odgovorna urednica nedeljnika „Hlas ljudu“ i njegovog online izdanja. Od januara 2009. do februara 2013. bila sam koordinatorka Odbora za informisanje Nacionalnog saveta slovačke nacionalne manjine. U periodu od 2005 – 2008 radila sam kao novinarka, urednica i voditeljka u slovačkoj redakciji TV Vojvodina.
Od oktobra 2008 do aprila 2013 bila sam predsednica Asocijacije slovačkih novinara. Od 1995 – 2000 i 2010 – 2012 bila je članica redakcije omladinskog časopisa „Vzlet“. Dobitnica sam Godišnje nagrade časopisa „Vzlet“ za 2002. godinu, nagrade „Vladimir Dorča“ za 2013. godinu, "Jan Makan st." za 2016., koje dodeljuje Asocijacija slovačkih novinara i godišnje nagrade NDNV-a za izveštavanje u medijima na jezicima nacionalnih manjina i za interkulturalnost u medijima za 2017. U sadašnjosti sarađujem sa časopisom "Nový život" kao članica redakcije, i sa organizacijama, kao što je Nezavisno društvo novinara Vojvodine, čija sam članica, Novosadskom novinarskom školom, časopisom "Politikon" i dr. Sa porodicom živim, stvaram i radujem sa životu u Magliću.

Pridaj komentár & Dodaj komentar

Kliknite ovde da ostavite komentar

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.