Eko dizajn naših života

[VIDEO]: Treba menjati sopstvene životne navike i stil da bi naša planeta preživela, podseća Viera Turčan, ekološka aktivistkinja iz Gložana

Foto: Igor Bovdiš

Ekologija, odnosno zaštita životne sredine, je u život pejzažnog arhitekte Viere Turčan iz Gložana ušla, kada je otišla u penziju. Ali za nju je počela da se zanima još jako davno, kako sama kaže, kada je počela da studira na Fakultetu za šumarstvo. “Posle završetka studija, kada sam počela da radim u Poljoprivrednoj školi u Futogu (odeljenje hortikulture), počela sam učenicima da prenosim i ljubav prema prirodi i odgovornost prema životnoj sredini,“ kaže naša sagovornica, koja je inače predsednica ekološkog udruženja EKOS u Gložanu. Posle odlaska u penziju je počela da se aktivnije bavi ovom oblašću, jer, kako kaže, ima više vremena da radi nešto, što je korisno za celo društvo.

Već godinama životnu okolinu posmatrate ekološkim očima. Kakvo je stanje u oblasti zaštite životne sredine u opštini Bački Petrovac i uopšte u Srbiji? 

„Počeću od Gložana, sela u kojem živim i radim. Od kada smo osnovali ekološko udruženje EKOS, Gložan je lepši i sređeniji nego pre toga. Tačno je da nikada nije ni bio jako prljav, ali vidi se razlika između nekadašnjeg i sadašnjeg “lica” sela, znači vidljiv je uticaj EKOS-a. Ali kada se radi o ovdašnjoj deponiji, na primer, tu ni EKOS, ni ja ne možemo ništa uraditi, jer je to u kompetenciji države. Treba reći da, iako se o njoj govori kao o javnoj komunlanoj deponiji, ipak je to divlja deponija, jer nije regulisana nikakvim propisima. Zaštita životne sredine u opštini Bački Petrovac je na dosta dobrom nivou, ali mnoge stvari je još potrebno da se urade, saniraju, propisima regulišu, da bi bilo na nivou Evropske unije. Ne radi se samo o tome da bude kao u EU, valjda je i naš cilj da živimo u zdravoj i sređenoj sredini. U poređenju sa drugim delovima Srbije, ljudi u našoj opštini se trude da razvrstavaju otpad i da ga odlažu na tačno određenim mestima, ali tačno je i da još mnogo treba da se uradi na ekološkom osvešćivanju stanovnika.“

U poređenju sa drugim delovima Srbije, ljudi u našoj opštini se trude da razvrstavaju otpad i da ga odlažu na tačno određenim mestima, ali tačno je i da još mnogo treba da se uradi na ekološkom osvešćivanju stanovnika.

Viera Turčan: „U poređenju sa drugim delovima Srbije, ljudi u našoj opštini se trude da razvrstavaju otpad i da ga odlažu na tačno određenim mestima, ali tačno je i da još mnogo treba da se uradi na ekološkom osvešćivanju stanovnika.“ / Foto: Igor Bovdiš

Stručnjaci u raznim oblastima, ekolozi, ekonomisti i drugi upozoravaju da, ako ljudi kao pojedinci, a posebno ljudi kao kompanije ne promene sistem i politiku proizvodnje, kao i upravljanje otpadom za 12 godina, naša planeta će biti u potpunom kolapsu, na šta je nedavno upozorila i stručnjakinja u oblasti ekologije Ivana Maleš. Cirkularna ekonomija je prema njihovom mišljenju način, politika, koja može da uspostavi sistem koji će biti “savestan” prema prirodi.

„Kada se dublje zamislimo nad time šta znači cirkularna ekonomija, shvatićemo da je i pre više od 50 godina ovaj sistem postojao, samo se nije tako nazivao. U stvari, to je privreda gde otpad nije otpad, već sirovina za naredne proizvode. Privreda u kojoj se mnoštvo otpada smanjuje. Ali ovaj sistem je nekada postojao i u svakom domaćinstvu. Na primer, pri pravljenju zimnice, otpad koji je nastajao (kora, listovi itd.) nikada nije bio otpad, već sirovina za kompost. U sadašnjosti, s porastom proizvodnje, porasla je i potrošnja, a mi kupujemo sve više, gomilamo stvari i predmete, izbacujemo ih kao otpad, jer hoćemo novije, modernije i lepše. Ako se naš životni stil uskoro ne promeni, upravo otpad koji mi sami stvaramo će nas zatrpati!

Konkretno u Gložanu i drugim selima opštine, divlje deponije samo rastu, jer stalno bacamo stvari i predmete, koje više ne želimo, ili ne trebamo. Upravo se cirkularna ekonomija zasniva na tome da počnemo da razmišljamo kako da produkujemo što manje otpada. Ovaj sistem nije samo o reciklaži, već u sebi sadrži više principa. Meni je posebno zanimljiv princip deljenja, kada ljudi između sebe pozajmljuju stvari. Na primer: imam motornu testeru, koju trenutno ne koristim. I mom komšiji treba testera, pa će kupiti jednu. Da se u ovom slučaju sprovede ekonomija deljenja, komšija testeru ne bi kupio, već bih mu je ja pozajmila. Slično možemo da radimo na primer s knjigama u bibliotekama. I to je cirkularna ekonomija.“

Zašto cirkularna ekonomija još kod nas nije zaživela?

„Zato što je u našoj privredi takva situacija da je firmama jeftiniji da uzimaju sirovine za proizodnju iz prirode, nego da iskorišćen proizvod, odnosno otpad, recikliraju i iskoriste ponovo. Na primer pivare kod nas ne otkupljuju, ili ne uzimaju nazad iskorišćene flaše, da bi ih oprali i iskoritili ponovo za točenje piva, već stalno proizvode nove flaše. A staklo se kao otpad samo množi… Ali do implementacije cirkularne ekonomije moraće da dođe, jer proračuni i činjenice govore o tome da naše generacije već za 30-40 godina neće moći da koriste neke prirodne resurse, jer priroda ne stiže da ih obnavlja!“

„Proračuni i činjenice govore o tome da naše generacije već za 30-40 godina neće moći da koriste neke prirodne resurese, jer priroda ne stiže da ih obnavlja!“ / Foto: Igor Bovdiš

Kako može pojedinac da doprinese očuvanju životne sredine pomoću cirkularne ekonomije?

„Može da ne koristi plastične kese, da ne kupuje nepotrebne stvari. Može unapred, pre kupovine, da razmišlja i planira kako iskoristiti otpad koji će nastati posle upotrebe proizvoda. Može trenirati planiranje upravljanja otpadom i u domaćinstvu. Davati prednost većim pakovanjima, što je ekološki i ekonomično. Izbegavati korišćenje proizvoda koji su štetni po okolinu, a time i po naše zdravlje. Ne paliti otpad i deponije. Ne koristiti agresivna sredstva za čišćenje, već prirodne (sodu bikarbonu, limun i sl.) i tako dalje. Treba menjati sopstvene životne navike i stil, da bi naša planeta preživela.


Projekat pod nazivom  Eko dizajn naših života je sufinansirao Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama, koji je dodelio sredstva.


Sviđa Vam se ovaj članak? Podržite nas!

Želite da dobijate zanimljive članke na mejl? Prijavite se na newsletter.

O autorovi/ke & O autoru/ki

Vladimíra Dorčová Valtnerová

Volim život, novinarstvo i digitalno vreme. Zato sam i postala transmedijalna pripovedačica. Pre toga sam od 2013. do 2017. bila odgovorna urednica nedeljnika „Hlas ljudu“ i njegovog online izdanja. Od januara 2009. do februara 2013. bila sam koordinatorka Odbora za informisanje Nacionalnog saveta slovačke nacionalne manjine. U periodu od 2005 – 2008 radila sam kao novinarka, urednica i voditeljka u slovačkoj redakciji TV Vojvodina.
Od oktobra 2008 do aprila 2013 bila sam predsednica Asocijacije slovačkih novinara. Od 1995 – 2000 i 2010 – 2012 bila je članica redakcije omladinskog časopisa „Vzlet“. Dobitnica sam Godišnje nagrade časopisa „Vzlet“ za 2002. godinu, nagrade „Vladimir Dorča“ za 2013. godinu, "Jan Makan st." za 2016., koje dodeljuje Asocijacija slovačkih novinara i godišnje nagrade NDNV-a za izveštavanje u medijima na jezicima nacionalnih manjina i za interkulturalnost u medijima za 2017. U sadašnjosti sarađujem sa časopisom "Nový život" kao članica redakcije, i sa organizacijama, kao što je Nezavisno društvo novinara Vojvodine, čija sam članica, Novosadskom novinarskom školom, časopisom "Politikon" i dr. Sa porodicom živim, stvaram i radujem sa životu u Magliću.

Pridaj komentár & Dodaj komentar

Kliknite ovde da ostavite komentar

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.