Ispred zgrade opštine Bečej dve majke drugi dan štrajkuju glađu. Iva Hromiš i Kristina Demeter Filipčev iscrpile su sva pravna sredstava kako bi za svoju decu dobile ono što institucije po zakonu treba da im omoguće.
Iva je majka desetogodišnjeg dečaka sa smetnjama u razvoju. Kristinin sin ima petnaest godina i osoba je sa invaliditetom. Obojica pohađaju redovnu školu i prate nastavu, a s obzirom na njihovo zdravstveno stanje, opština ima zakonsku obavezu da im obezbedi redovan i prilagođen prevoz od kuće do škole. Međutim, ovu obavezu opština Bečej ne ispunjava, pa dečaci u školu idu zahvaljujući predanosti roditelja koji ih svaki dan već godinama voze u školu. Kristina kaže da koriste privatni automobil koji nije prilagođen stanju i potrebama njihovog sina.
Traže od opštine da deci obezbedi adekvatan prevoz, a podnele su i zahtev da im se retroaktivno za prethodne tri godine isplate troškovi prevoza. Taj zahtev je opština odbila. Zbog toga ove majke jedino rešenje za ostvarivanje prava koja njihova deca imaju vide u štrajku glađu.
„Suština nije u novcu. Mi smo bez tog novca živeli i do sada, finansijski smo pokrili te tri godine. Suština je odnos insitucija prema osobama i deci sa smetnjama u razvoju i invaliditetom. Ovo nije naša prva borba, kroz sve borbe za našu decu, pokušavamo da poboljšamo njihov položaj u društvu i na lokalu i da oni budu vidljiviji i da se poštuju njihova prava” – kaže Iva Hromiš.
Opština Bečej im je za ovu godinu isplatila troškove prevoza u iznosu od 6 600 dinara mesečno, što je procenjena cena autobuske karte. Kristina Demeter Filipčev kaže da novac ne rešava problem, jer deca i dalje ostaju bez mogućnosti da se prevezu do škole, pošto u Bečeju nema gradskog prevoza.
Pre nekoliko godina, dodaje, Evropska unija je Centru za socijalni rad dodelila kombi koji je prilagođen za prevoz osoba sa invaliditetom, ali se taj kombi ne koristi.
„Jedno vreme koristio se za prevoz svih stanovnika, a ne za prevoz osoba sa invaliditetom. Mi nemamo autobuse koji saobraćaju na teritoriji opštine, a još manje one koji bi vozili decu sa invaliditetom od kuće do škole. Moj sin ima telesni invaliditet, on ne može samostalno da sedi, potrebno mu je neurološko sedište” – kaže Kristina Demeter Filipčev.

Procenjuju da bi za troškove prevoza u protekle tri godine trebalo da im bude isplaćeno oko 200 000 dinara. Ta suma je, dodaje Iva, zanemarljiva u odnosu na novac koji je izdvojen za nedavno održani koncert pevača Ace Pejovića na manifestaciji Bečej noću.
O zahtevu da im troškovi budu isplaćeni odlučivao je načelnik opštine Vuk Radojević, ali je ujedno i postupao po njihovim žalbama, koje su, takođe, odbijene. Zato pripremaju tužbu koju će podneti Upravnom sudu.
Načelnik je juče u popodnevnim časovima, u pratnji prorežimskih medija posetio dve majke i ponovio da zahtev za refundaciju troškova prevoza nije osnovan. Tom prilikom je izneo podatak iz privatnog života Ive Hromiš.
„Nisam želela da to podelim sa javnošću da sam u drugom stanju, da ne bih skretala pažnju. On je to zloupotrebio. Najmanje što jesam je to da sam neodgovorna. Za moje dete sa smetanjama u razvoju isključivo brinemo suprug i ja. On u školi provede dva do tri sata i moram u svakom momentu da budem spremna da odem po njega” – ističe Iva Hromiš koja je i opoziciona odbornica u Skupštini opštine Bečej.
Upravo to vidi kao jedan od razloga zbog kojih nema volje da se njihovi zahtevi reše. Isto misli i Kristina Demeter Filipčev koja je novinarka portala „Bečejskimozaik” i kritički izveštava o radu lokalnih organa vlasti. Kroz sličnu situaciju Kristina je prošla i pre nekoliko meseci kada je od opštine tražila da njenom sinu obezbedi neurološku stolicu u kojoj bi mogao da sedi u školi i prati nastavu.
„Tada mi je jedna zaposlena u opštini Bečej rekla da kada bismo manje lajali, onda bi možda bilo stolice. Očigledno su zakonska prava deteta povezana sa tim šta i kako njihovi roditelji rade” – kaže Kristina.
Rešena je da nastavi štrajk glađu i, kaže, da joj fizički problemi ne predstavljaju problem. Oseća samo bespomoćnost, jer nema drugog načina da svom detetu olakša život. Iva Hromiš najavljuje da će verovatno sutra prekinuti štrajk glađu, ali sa Kristinom ostaje ispred zgrade opštine dok njihovi zahtevi ne budu ispunjeni.
Večeras će u Bečeju biti organizovan i skup podrške za dve majke i decu sa invaliditetom i smetnjama u razvoju koja ne mogu da ostvare svoja zakonom propisana prava.