💛 Zahvalnost: Ova priča nastala je zahvaljujući podršci građana i građanki koji su u oktobru svojim donacijama omogućili da Storyteller nastavi da radi i istražuje teme od javnog značaja. Hvala vam što verujete u naš rad!
Jedan korisnik je na društvenoj mreži X napisao da ima utisak kao da ceo Novi Sad učestvuje u pripremama za komemorativni skup koji će biti održan 1. novembra. Verovatno to pomisli i svako ko prati društvene mreže ili Viber grupe u kojima se građani i građanke dogovaraju kako da pomognu studentima. Dovoljno je poslati poruku i za kratko vreme se skupe potrebne donacije, bilo novac ili namirnice, pronađe se i zamrzivač, dušeci, smeštaj ili se jave ljudi spremni da kuvaju, te organizuju prevoz i pranje posteljine sa fakulteta.
Prema pojedinim procenama, oko 10.000 ljudi iz cele Srbije doći će peške u Novi Sad, a polovina su studenti i studentkinje. Za sve njih treba obezbediti smeštaj i hranu. Većina će boraviti na novosadskim fakultetima, a mnogi građani i građanke otvorili su vrata svojih domova za ostale goste koji dolaze.
Na fakultetima: radne grupe, donacije i spremnost
Na fakultetima pripreme traju već sedmicama. Uporedo sa polaganjem ispita studenti, angažovani u različite radne grupe, planiraju i organizuju program kojim će, na prigodan način, biti odata pošta nastradalima u padu nadstrešnice na železničkoj stanici.
💡 PODRŽI STORYTELLER! Naš rad zavisi od podrške zajednice. Ako verujete u profesionalno i odgovorno novinarstvo, pomozite nam da nastavimo da istražujemo i objavljujemo priče koje se retko čuju. 👉 DONIRAJ OVDE!

“Stresno je, ali tako je svih ovih meseci. To je naša borba, samo sada u drugačijem obliku, nismo na ulici, već na fakultetu. Spremamo se da ugostimo ljude, isto kao što su oni nas u Nišu, Kragujevcu, Beogradu i svim gradovima do kojih se šetalo” – kaže Ognjen Dudić, student Pravnog fakulteta u Novom Sadu.
Nekoliko učionica ispunjeno je dušecima i brojnim kesama u kojima se nalazi posteljina. Sve to je, kaže Ognjen, donacija od građana i građanki, a stizalo je, ne samo iz Novog Sada, već i cele Srbije.
Dve studentkinje odvajaju sve što treba da se opere, jer ispred fakulteta već čeka jedan sugrađanin koji će posteljinu odneti do onih koji su voljni da je operu. Kaže ni sam ne zna po koji put već dolazi do fakulteta odnoseći i donoseći potrebne stvari.
“Ovih dana su nam zaduženja da primamo donacije od građana, da razvrstavamo dušeke i posteljinu, primamo hranu i spremamo gde će naše kolege da spavaju” – objašnjava studentkinja Ivana Maksić.
Planirano je da na Pravnom fakultetu bude obezbeđen smeštaj za 250 studenata, pa cela organizacija zahteva angažovanje i velikog broj ljudi, a Ognjen i Ivana kažu da bi bilo gotovo nemoguće bilo šta planirati bez pomoći sugrađana.
Nakon februarskog protesta na tri mosta, ali i drugih skupova, sada su iskusniji i bolje organizovaniji, a za sve što im treba poziv za pomoć se prvo upućuje zborovima.
Zborovi i komšije: mreža solidarnosti
Proteklog vikenda u Novom Sadu je u isto vreme održano preko trideset zborova građana. Skupljane su novčane donacije, a sugrađani i sugrađanke su se prijavljivali da učestvuju i pomognu u pripremama uoči, ali i na sam dan komemorativnog skupa.

“Zborovi su se podelili ko će na kojim punktovima, odnosno raskrsnicama da stoji i da dočekuju sve koji dolaze u Novi Sad. Imaćemo štandove sa čajem, kafom i vodom. Jedan zbor će imati veliku oraniju gde će se kuvati obrok za šetače koji ulaze u grad” – objašnjava Mihajlo Šinković iz Zborova Novi Sad.
Svih ovih meseci brojni primeri solidarnosti i jedinstva vraćali su veru u društvo pred kojim je lepša budućnost.
Uvek se, kaže Mihajlo, nađu ljudi spremni da pomognu i ima ih mnogo. Iako sve već dugo traje, probuđena solidarnost nastavlja da raste.
“Svi su se uključili. Nekada to i nisu akcije koje su posebno organizovane, nego se ljudi poznaju i pozovu jedni druge kada treba nešto da se uradi. Studenti su nedavno tražili da li neko ima zamrzivač. Jedan komšija je spakovao veliki zamrzivač i odneo na fakultet. Solidarnost je na visokom nivou. Ako studenti kažu da im nešto treba, u roku od petnaest minuta će se naći neko u gradu da to i uradi” – dodaje Mihajlo.
Uz tako nesebičnu pomoć, reč nemoguće ne postoji, kaže Novosađanka Sanja Medić, koja je zaslužna za to što će oni, koji u subotu dođu u Novi Sad, moći da probaju prave vojvođanske gomboce, odnosno knedle sa šljivama. U početku je, kaže, imala samo ideju i želju da je ostvari. Nije trebalo mnogo vremena i uspela je da pronađe posudu za kuvanje, ručno pravljene gomboce i sve ostale namirnice.
PISALI SMO O SOLIDARNOSTI:
“Ideja je ustvari potekla sa mreže X, gde su me pratioci pitali gde u Novom Sadu mogu da probaju prave vojvođanske gomboce. Pomislila sam da bismo mogli da ih pripremimo i to je bio izazov. Vrlo brzo sam ponašla malu porodičnu firmu koja je pristala da napravi gomboce, a uz veliku pomoć ljudi iz dijaspore, kao i sugrađana uspeli smo da skupimo novac potreban za kupovinu svih namirnica” – priča Sanja.

Planirano je da pripreme oko 120 kg gomboca, a kuvanju se pridružila i Sonja Baćić. Kako ništa ne prepuštaju slučaju, Sonja je u svom stanu organizovala i probno kuvanje. Ni sama ne zna po koji put kuva za studente, jer je za njih u svojoj kuhinji već pripremala brojne obroke. Kaže, to je najmanje što može da učini.

“Mene ova solidarnost uvek gane i vrati mi nadu u ljude i ljudskost. Toliko dugo živimo u ovom haosu da nas osnovne vrednosti iznenade, pa pomislimo: ‘vidi, dobar čovek’. Ta energija nas sve povuče i motiviše da učestvujemo” – ističe Sonja Baćić.
“Neko mora” – dodaje Sanja Medić dok se priseća svih situacija i dobrih dela sa kojima se susrela tokom ovih skoro godinu dana koliko aktivno pomaže studentima. Mnogo puta je, kaže, plakala zbog dobrote drugih ljudi i hrana koju pripremaju za komemorativni skup je samo izraz zahvalnosti svima koji dođu da odaju poštu nastradalima.
“Čini drugima ono što želiš da drugi čine tebi – to me je uvek vodilo, ali često sam imala utisak da su ljudi zatvoreni, povlače se u sebe, čak i oni jako dobri ljudi. Sada kao da je neko otvorio branu i ta dobrota preliva i sve što dotakne će da ozeleni” – zaključuje Sanja Medić.