Skupštinski odbor za kulturu i informisanje usvojio je juče novu, konačnu listu kandidata za članove Saveta Regulatornog tela za elektronske medije (REM), na kojoj se više ne nalazi Ištvan Bodžoni, kandidat Nacionalnog saveta mađarske nacionalne manjine, koji je prethodno izabran u procesu ocenjenom kao nezakonit. Istovremeno je potvrđeno da je Nacionalni savet slovačke nacionalne manjine zaista učestvovao u glasanju, iako nije bio među ovlašćenim predlagačima.
Na ovaj način, Odbor je formalno priznao da je postupak glasanja u kategoriji nacionalnih saveta nacionalnih manjina sproveden suprotno zakonu, što je bio i osnov prethodnih reagovanja Bošnjačkog nacionalnog vijeća, NUNS-a i drugih organizacija koje su upozoravale na manipulaciju izveštajem Odbora i učešće devet neovlašćenih saveta u procesu.
Konačna lista kandidata i kandidatkinja
Konačno usaglašena lista s koje će Narodna skupština birati devet članova i članica Saveta REM-a obuhvata sledeće kandidate i kandidatkinje:
- Kandidati nezavisnih institucija: Stevica Smederevac i Gordana Predić
- Kandidati crkve i verske zajednice: Snežana Miljković i Mevlud Dudić
- Kandidati izdavača elektronskih medija: Miloš Garić i Jovana Vitez
- Kandidati udruženja za zaštitu dece: Dušan Aleksić i Dubravka Valić Nedeljković
- Kandidati novinarskih udruženja: Đorđe Vlajić i Mileva Malešić
- Kandidati univerziteta: Milan Petković i Vanja Šibalić
- Kandidati udruženja za zaštitu slobode izražavanja: Rodoljub Šabić i Antonela Riha
- Kandidati saveta nacionalnih manjina: Muhedin Fijuljanin i Ljumturije Ameti
- Kandidati udruženja kompozitora i filmskih, scenskih i dramskih umetnika: Ira Prodanov Krajišnik i Mladen Matičević
Ovom izmenom lista je, barem formalno, „ispravljena“ i na njoj više nema kandidata izabranih glasovima koji nisu imali zakonsko uporište. Međutim, ostaje pitanje: ko je i kako omogućio da devet neovlašćenih nacionalnih saveta, među kojima je bio i Nacionalni savet slovačke nacionalne manjine, učestvuju u procesu usaglašavanja?
Kako je „tri“ postalo „dvanaest“
Podsetimo, u dokumentu objavljenom 14. oktobra na sajtu Narodne skupštine, kao jedinstveni ovlašćeni predlagači u kategoriji nacionalnih saveta nacionalnih manjina navedeni su: Nacionalni savet mađarske nacionalne manjine(kandidat Ištvan Bodžoni), Bošnjačko nacionalno vijeće (Muhedin Fijuljanin) i Nacionalni savet albanske nacionalne manjine (Ljumturije Ameti).
💡 PODRŽI STORYTELLER! Naš rad zavisi od podrške zajednice. Ako verujete u profesionalno i odgovorno novinarstvo, pomozite nam da nastavimo da istražujemo i objavljujemo priče koje se retko čuju. 👉 DONIRAJ OVDE!
Poziv za usaglašavanje jasno je navodio da svaki od ta tri saveta delegira po jednog predstavnika sa pravom glasanja. Međutim, tokom oktobarske sednice, taj broj se „skupštinskom magijom“ pretvorio u 12 predstavnika. Prema rečima poslanika Akoša Ujheljija iz Saveza vojvođanskih Mađara, koji je učestvovao u jučerašnjoj sednici Odbora za kulturu i informisanje Narodne skupštine Republike Srbije i naveo spisak svih učesnika, među njima se nalazio i Nacionalni savet slovačke nacionalne manjine.
Tako je, umesto tri glasa, broj glasova narastao na dvanaest. U prvoj verziji glasanja, Fijuljanin i Ameti dobili bi po dva glasa, dok bi Bodžoni imao jedan. Međutim, kada su u glasanju učestvovali i neovlašćeni saveti, rezultat je bio drastično izmenjen: Fijuljanin je dobio svih 12 glasova, Bodžoni 10, a Ameti svega dva, piše ANEM.
PODSEĆAMO NA OVAJ ČLANAK:
Na sednici Odbora za kulturu i informisanje, održanoj 3. novembra, većinom od 11 glasova (dva protiv), usvojena je izmena liste kandidata, čime je Bodžoni izostao iz trke. Ova odluka praktično predstavlja priznanje da su prethodne sumnje bile osnovane i da su „fantomski glasovi“ zaista postojali.
Razgovor sa kandidatima i kandidatkinjama i usvajanje izveštaja sa konačnom listom kandidata i kadnidatkinja zakazano je za danas, 4. novembra, nakon čega će se izbor Saveta REM-a naći na dnevnom redu Narodne skupštine.
Da li manjinski nacionalni saveti mogu da snose odgovornost?
Zakon o nacionalnim savetima nacionalnih manjina propisuje da su saveti pravna lica koja ostvaruju prava manjina u oblastima kulture, obrazovanja, informisanja i službene upotrebe jezika. Član 20 tog zakona omogućava im da predlažu kandidate za članove Saveta REM-a, ali ne sadrži odredbu koja bi predviđala sankcije ukoliko to pravo zloupotrebe.
Drugim rečima, čak i ako nacionalni savet učestvuje u glasanju bez zakonskog osnova, zakon ne poznaje mehanizam za sankcionisanje kolektivnog tela. Odgovornost bi eventualno mogla da se traži od predsednika ili predstavnika saveta koji su prekoračili ovlašćenja, ali ne postoji praksa koja bi to potvrdila.
Ovaj slučaj još jednom, i to već dugo, pokazuje da institucije u Srbiji ne funkcionišu ni formalno. REM već duže vreme ne deluje kao nezavisno telo, a njegovo funkcionisanje je faktički bilo blokirano: mesecima bez punog sastava Saveta i sa članovima kojima su mandati istekli. Umesto da reguliše medijski prostor, REM je postao simbol institucionalne praznine i političkog upliva.
U takvom sistemu svaka proceduralna nepravilnost nije samo tehnički propust, već pokazatelj dubljeg problema koji govori o tome da su institucije koje bi trebalo da štite javni interes postale instrumenti političke kontrole. Čak su i mehanizmi manjinskog samoupravljanja, zamišljeni da čuvaju kulturnu i jezičku raznolikost, u praksi odavno postali deo iste strukture moći.
Potvrda da je slovački nacionalni savet, kao i ostalih osam bez prava glasa, glasao iako za to nije imao ovlašćenje pokazuje koliko su u Srbiji politički interesi nadjačali institucionalna pravila.
Zašto je sve ovo važno?
Jer izbor Saveta REM-a nije samo tehničko pitanje, već mesto na kojem bi trebalo da se odlučuje o medijskom pluralizmu i javnom interesu. REM ima ovlašćenja da izdaje i oduzima dozvole televizijama i radio-stanicama, da sankcioniše govor mržnje i propagandu, i da obezbedi ravnopravnost političkih aktera u javnom prostoru. U zemlji u kojoj su najuticajniji mediji pod direktnim ili indirektnim uticajem vlasti, svaka manipulacija u izboru članova REM-a znači i kontrolu nad informacijama koje dopiru do građana i građanki.
Zbog toga ovo pitanje nadilazi proceduru. Ono zadire u samu suštinu demokratije. Kada institucije koje bi trebalo da štite javni interes postanu instrument političkog interesa, gubi se poverenje u sistem, a građani i građanke ostaju bez mehanizama da se čuje njihov glas, što je u Srbiji već odavno slučaj.
Naslovna fotografija je ilustrativna.