Pre petnaest godina Jovana Ružićić osnovala je organizaciju „Centar za mame”. Bilo je to, seća se, u vreme kada je njena prijateljica dobila otkaz odmah po saznanju da je trudna. Još jedna drugarica je, kaže, bila u strahu da li će je, nakon vraćanja sa porodiljskog odsustva, još čekati radno mesto u firmi u kojoj je radila trinaest godina.
Zakonodavstvo, ali i odnos javnosti prema ovoj temi uticali su na to da se otkazi trudnicama danas uručuju sporadično, ne u meri kako je to ranije bilo, smatra Jovana Ružičić. Uz to, promenili su se uslovi na tržištu rada, pa poslodavci baš nemaju mnogo mogućnosti da lako i brzo menjaju zaposlene.
„Mame nam pišu i imaju pritužbe vezano za ovu temu onda kada nisu imale zaključen ugovor o radu, već su bile zaposlene na osnovu nekih drugih ugovora ili su radile na crno” – kaže predsednica organizacije „Centar za mame”.
Zakon o radu trudnicama u Srbiji pruža apsolutnu zaštitu od otkaza, ali uprkos tome kršenje radnih trudnica prava nisu prošlost. Materinstvo je mnogim ženama i dalje razlog za strah od gubitka posla, mobinga i diskriminacije. Sve ovo dešava se u toku trudnoće, ali i nakon porođaja navodi advokat Milan Lončar koji se u praksi susreće sa različitim povredama radnih prava trudnica.
Kod ugovora zaključenih na određeno vreme dešava se da žena ne saopšti poslodavcu da je trudna strahujući da joj ugovor neće biti produžen. No, prema zakonu ima obavezu da u roku od trideset dana od dana saznanja, poslodavca obavesti da je u drugom stanju. Ovo je neophodno kako bi mogla da uživa sva predviđena prava.
„To je štiti od otkaza ugovora o radu i bilo kojih drugih tretmana kao što je prekovremeni ili noćni rad. Kada žena saopšti poslodavcu da je trudna, stiče povlašćena prava upravo zbog zaštite materinstva” – objašnjava advokat Lončar.
PODRŽITE STORYTELLER! Naš rad zavisi od podrške zajednice. Ako verujete u profesionalno i odgovorno novinarstvo, pomozite nam da nastavimo da istražujemo i objavljujemo priče koje se retko čuju. DONIRAJTE OVDE!
Do povrede radnih prava trudnica često dolazi, jer poslodavci ne poznaju svoje obaveze, a žene svoja prava. U slučaju trudnoće zaposlene, poslodavac mora da joj produži ugovor o radu čak i ako je zaključen na određeno vreme. Uslovi rada moraju biti prilagođeni, pa buduća majka ima pravo da ne radi prekovremeno, a ako to zahteva zdravstveno stanje, čak i da traži skraćeno radno vreme.
„Zaposlene koje su u drugom stanju još imaju pravo na povoljnije radno mesto i da ne rade noću. Takođe, nemaju nikakvu obavezu da prilikom zaposlenja poslodavca obaveštavaju o planiranju trudnoće ili mu dostavljaju dokaz da nisu trudne” – kaže Milan Lončar.
Upoznat je, dodaje, sa slučajevima gde su žene unapred potpisivale sporazumne raskide ugovora o radu bez tačnog datuma. To su, u slučaju da ostanu trudne, poslodavci naknadno koristili kao pokriće za otkaz. Lončar navodi da u sudskoj praksi postoji mnogo presuda u korist zaposlenih, jer se mehanizmima dokazivanja ovakvi sporazumni raskidi proglašavaju ništavnim.
Ukoliko zaposlena koja je trudna, dobije otkaz, bude izložena mobingu ili diskriminaciji, najvažnija je pravovremena reakcija, savetuje advokat. Pokretanje sudskih postupaka uslovljeno je poštovanjem propisanih rokova.

Iako se radni sporovi označavaju kao hitni, vreme dok čekaju sudsku odluku trudnicama predstavlja stres i neizvestnost, jer pojam hitno ne znači i odmah.
„Da li je hitno to što se prvostepeni postupak završi u roku od šest meseci? Nakon toga tuženi, odnosno poslodavac uloži žalbu, pa se na drugostepenu odluku čeka od dvanaest do šesnaest meseci. U tom periodu se žena već i porodi. Ona sva prava ima i retroaktivno, ali nije ih imala u trenutku trudnoće, kada su joj bila najpotrebnija” – kaže Milan Lončar.
Kada dođe do povrede prava i postupka pred sudom, odnosi između poslodavca i zaposlene su toliko narušeni da u većini slučajeva žena i ne želi da se vrati u toksično radno okruženje. Kao mogućnost ostaje joj novčana naknada u iznosu od osamnaest zarada.
Otkaz nakon povratka sa porodiljskog odsustva
Trenutak kada žene koje su imale zaključen ugovor na određeno vreme ostanu bez zaštite je povratak sa porodiljskog odsustva. Čak i ako imaju ugovor na neodređeno vreme, moguće je da budu raspoređene na drugo radno mesto uz smanjenje plate. Razlozi mogu biti različiti, smatra Ružičić, pa se ili promene zahtevi radnog mesta ili je osoba koja je bila na zemeni pokazala više veština.
„Zajedno sa još nekim udruženjima predlagali smo da država odustane od poreza i doprinosa na platu žene koja se vrati na posao nakon porođaja u prvih godinu dana. To bi bio način da se poslodavci dodatno motivišu da ih ne otpuštaju, jer bi se i njima isplatilo da ženi uplaćuju samo platu” – kaže Jovana Ružičić.
Ona dodaje i da otkazi ženama nakon povratka sa porodiljskog odsustva mogu biti i vid predostrožnosti poslodavaca, jer znaju da u Srbiji majke mnogo češće od očeva uzimaju bolovanje i odsustvuju sa posla kako bi brinule o detetu. Neophodno je, smatra, uložiti mnogo više truda kako bi se smanjio ovaj primer rodne neravnopravnosti.

„Kada se dete navikava na vrtić, to navikavanje traje. Zatim, kada se razboli, uvek mama uzima bolovanje i poslodavci znaju da u najranijem uzrastu deteta žena neće biti uvek dostupna. Osim što olakšicama u plaćanju poreza i doprinosa treba stimulisati poslodavce da zadrže žene na radnom mjestu, neophodno je stimulisati i očeve da i oni uzimaju bolovanje kada se dete razboli” – ističe Jovana Ružićić.
Bez obzira na način kršenja radnih prava trudnica, to nikada nije problem samo jedne osobe, već ima šire, društvene posledice. Priča o natalitetu ostaje u domenu praznih reči ukoliko nije moguće na adekvatan način zaštiti pravo na rad žena koje postaju majke.
Advokat Milan Lončar kaže da se posledice ogledaju u egzstencijalnoj nesigurnosti žena koje ostaju bez zarade. Takođe, utiču i na odluku budućeg proširenja porodice.
„Normalizacija diskriminacije i pogoršanja radne kulture stvaraju toksično okruženje u kojem se materinstvo posmatra kao teret. To dugoročno utiče na odluku roditelja da se zadrže samo na jednom detetu ili najviše dvoje” – zaključuje Milan Lončar.