Autonomija! Medijska laboratorija Zumiranje stvarnosti

Pad nadstrešnice novosadske stanice urušio je i profesionalnost medija 

Getting your Trinity Audio player ready...

Deo srpskih i makedonskih medija nije ispoštovao profesionalne novinarske standarde tokom izveštavanja o padu nadstrešnice na železničkoj stanici u Novom Sadu. Tragedija se dogodila 1. novembra ove godine, a sa njom se produbilo izveštavanje prepuno senzacionalizma i nepoštovanja privatnosti žrtava, nekritičko prenošenje propagande, nenavođenje izvora informacija, plagijatorstvo i neproveravanje sadržaja sa objava na društvenim mrežama. 

Uporedo sa padom nadstrešnice, urušen je i ugled i profesionalizam nekih medijskih kuća u obe zemlje. U Srbiji neke redakcije nisu propustile da stave svoj rad u uske političke interese vlasti ispred javnog interesa. Makedonski mediji nisu se u dovoljnoj meri posvetili profesionalnom izveštavanju sa lica mesta, već su pretežno prenosili vesti iz srpskih medija. 

“U početku su bili prisutni zbunjenost i nedostatak informacija. U trenutku kada sam saznao za pad nadstrešnice bio sam u Beogradu, tako da su koleginice i kolege već delom organizovale posao i izveštavanje o ovom slučaju, dok sam ja pokušavao da pomognem koliko mogu iz Beograda”, prepričava urednik portala Radija 021 Zoran Strika taj 1. novembar. 

“To je bilo vanredno stanje, ostali smo u redakciji do ponoći i pratili sve šta se dešava. Mnogo je informacija kružilo. Dobijali smo različite podatke od izvora, tako da smo izveštavali o onome što smo prethodno proverili, svesni toga da je izuzetno osetljiv trenutak”, dodaje on. 

Za potrebe izveštavanja o ovom događaju na novosadskom portalu kreirali su i posebnu rubriku. Proverene vesti su objavljivali iz minuta u minut. 

Za Zorana Striku poštovanje etičkih normi se ne dovodi u pitanje (privatna arhiva)

“Bilo nam je važnije da ono što objavimo bude tačno, nego da budemo prvi, jer ne postoji nikakva satisfakcija u izveštavanju o ovakvim tragedijama, pogotovo u tome da izvestite da je neko nastradao”, kaže ovaj urednik. 

Redakcija Radija 021 je rekonstrukciju železničke stanice istraživala i pre pada nadstrešnice, ali odgovore od nadležnih nije dobijala. U nju je od 2021. godine uloženo 65 miliona evra, a u samu zgradu 16 miliona evra. Projekat rekonstrukcije su izradili srpski ogranak kompanije China Railway Design Corporation i Saobraćajni institut CIP iz Srbije. Izvođač radova je bio kineski konzorcijum China Railway International Co.Ltd i China Communication Construction Company Ltd. Objavljivanje dokumenata o projektu rekonstrukcije počelo je tek nakon tragedije

Kada činjenica nije sveta, a laž gradi diskurs

Još jedna tragedija ponovo je dokazala da u fiokama određenih redakcija u Srbiji ne stoje etički kodeksi. Pojedini mediji koji pokrivaju veliki deo publike, iznova su pali na testu profesionalnosti kršeći načela istinitosti izveštavanja, nezavisnosti od uticaja, poštovanja privatnosti ali i dostojanstva žrtava tragedije i njihovih porodica. 

Za novinare i novinarke Radija „021“ posebna novinarska pažnja i poštovanje profesionalnih standarda i ovog puta bili su imperativ, a ukazivanje na propuste odgovornih – neizostavna dužnost.

“Vodili smo se ljudskošću. Svesni smo bili toga da ova tragedija pogađa najviše žrtve, njihove porodice, prijatelje, kao i toga da pogađa čitav grad. Svako je mogao biti pod nadstrešnicom”, kaže Strika.  

Pojedini makedonski mediji pokazali su značajnu neosetljivost u prvim satima nakon nesreće. Nekoliko makedonskih internet portala objavilo je 1. novembra uveče i 2. novembra da je broj poginulih porastao na 16, iako je Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije (MUP) već 1. novembra uveče saopštilo da je konačan broj tragedije 14 mrtvih i tri teško povređene osobe. Dodatno zabrinjava činjenica da netačni podaci o broju žrtava u tim tekstovima do danas nisu ispravljeni i još uvek su dostupni javnosti. 

Iako je broj makedonskih medija koji su napravili ovu grešku zanemarljiv, njihova neozbiljnost u proveravanju tačnosti informacija predstavlja direktno kršenje člana 1. Kodeksa novinara Makedonije. Isti član Kodeksa novinara i novinarki Srbije kršili su i srpski i makedonski mediji koji su brzopleto požurili da objave da konkretna nadstrešnica nije bila predmet rekonstrukcije. Mediji su nekritički preneli prvobitnu izjavu srpskog predsednika Aleksandra Vučića, kada je već 1. novembra izjavio da nadstrešnica nije rekonstruisana 60 godina

Uprkos jasnim dokazima da se na nadstrešnici radilo, kao i da je sama železnička stanica bila svečano otvarana čak dva puta, tvrdnja da ovaj deo zgrade nije bio predmet radova 60 godina poslužila je kao pokušaj kontrole štete po imidž vlasti Aleksandra Vučića. 

I pre same izjave predsednika Vučića, svega dvadesetak minuta nakon nesreće, pojedini srpski tabloidni mediji, objavili su da je u pitanju “stari deo zgrade” koji nije renoviran od izgradnje. Vučićevu izjavu, kao i drugih ministara iz srpske vlade, koja je usledila odmah nakon tragedije, nekoliko internet portala, televizija i novina u Severnoj Makedoniji nekritički je prenelo kao zasebnu vest. 

Neposredno nakon pada nadstrešnice, srpske vlasti su pokrenule medijski krizni menadžment kako bi sprečile političku štetu od tragedije. Tako su prvih dana u medijima koji su pod njihovom kontrolom najpre pokušali da izvedu probni diskurs o brojnim razlozima zbog kojih nadstrešnica stanice nije bila rekonstruisana. Međutim, kako su prolazili dani nakon tragedije, tokom kojih su se nizale stručne izjave i medijske istrage o uzrocima tragedije, a zahtev za odgovornošću kod srpske javnosti je rastao, tako su se srpske vlasti okrenule novoj taktici – napad je najbolja odbrana.

Većina medija u Makedoniji, sa izuzetkom državne novinske agencije MIA, nije imala svoje dopisnike ili izveštače iz Srbije koji bi pripremali zbirne dnevne izveštaje o tragediji. Ipak, to ih ne oslobađa obaveze da koriste više izvora informacija, iz različitih medijskih kuća koje izveštavaju o događaju iz drugog ugla.

Ovo je svelo makedonske medije na puko prevođenje informacija sa srpskog jezika. Neprofesionalan pristup posebno je vidljiv kod većine internet portala, koji su, umesto sažetih izveštaja o tragediji, objavljivali desetine kratkih vesti sa događaja jedne za drugom.

Andon Majhošev, profesor novinarske etike na Univerzitetu u Štipu „Goce Delčev“, smatra da ova vrsta izveštavanja proizilazi iz žurbe za objavljivanjem novih informacija, s ciljem povećanja čitanosti i privlačenja pažnje javnosti. Dodaje da se ne može isključiti mogućnost novinarske lenjosti, koja se ogleda u izostanku citiranja izvora i nedovoljnom istraživanju i proširivanju teme.

„Registrovani mediji, makedonski javni servis i drugi mediji koji imaju nacionalnu koncesiju, kao i štampani mediji više su se pridržavali Etičkog kodeksa Udruženja novinara Makedonije (UNM)“, kaže profesor Majhošev o pristupu makedonskih medija izveštavanju o padu nadstrešnice.

Najproblematičniji aspekt izveštavanja srpskih portala bilo je objavljivanje snimaka sa nadzornih kamera koji prikazuju trenutak urušavanja. U Radiju 021 nisu imali dilemu da li čitateljke i čitaoci treba da vide taj snimak. 

“U trenutku kada se pojavio snimak nismo znali koliko ljudi se nalazi pod nadstrešnicom, koliko tačno ih je nastradalo, a koliko ih je povređeno. Objavljivanjem snimka bismo traumatizovali veliki broj ljudi, a to nismo želeli da uradimo”, objašnjava Zoran Strika. 

Za članicu srpskog Saveta za štampu, Tamaru Skrozzu, deljenje takvog videa predstavlja grubo kršenje novinarske etike. To nije smelo da se dogodi.  

“Objavljivanje snimaka predstavlja uznemiravanje porodica stradalih i javnosti. Predstavlja kršenje prava žrtava na dostojanstvo. Nema nikakvog javnog interesa u tome”, navodi Skrozza.

Ovaj video se isprva pojavio na društvenim mrežama. Novi Kodeks ali i Smernice za primenu Kodeksa u online okruženju propisuju da se sadržaj sa profila može preneti uz dozvolu autora. 

Skrozza ipak ističe da snimci koji svedoče nečijoj smrti ne smeju biti objavljeni u medijima.  

pad nadstrešnice
Čak su i mediji koji ne nose titulu tabloidnih podelili video. Instagram je označio sadržaj kao neprimeren (Snimak ekrana načinjem 17. decembra 2024.)

I makedonski mediji su pali na ispitu korišćenja relevantnih izvora. Pojedini internet portali fokusirali su se na upotrebu sadržaja objavljenih na društvenim mrežama (Fejsbuk, Instagram) kao glavnog ili jednog od izvora informacija, u pokušaju da kreiraju senzacionalističke naslove ili drugačije sadržaje. Desetine makedonskih medija objavile su snimak pada nadstrešnice s naslovima poput “Uznemirujuće: Pojavio se snimak trenutka urušavanja nadstrešnice”, “Uznemirujući video”, “Uznemirujuće: Pojavio se novi snimak” ili “Novi video iz drugog ugla”. 

Iako su snimci sa Instagrama u međuvremenu uklonjeni, tekstovi sa takvim naslovima i dalje su dostupni na mnogim portalima. Takođe, kod makedonskih medija bila je prava retkost pronaći medijski sadržaj koji navodi izvor (medij) ili autora vizuelnog sadržaja (fotografa, snimatelja) koji se prenosi. 

Profesor Majhošev pojašnjava da Etički kodeks UNM-a zahteva navođenje izvora informacija, a kao poseban problem navodi plagijatorstvo. Ukoliko novinari nisu prisutni na mestu događaja, postavlja se pitanje kako se boriti protiv lažnih vesti, koje mediji (ne)svesno prenose. 

„Zbog toga je veoma važno proveravati informacije iz više nezavisnih izvora, pa i onih ideološki različitih“, smatra Andon Majhošev.

Ognen Janeski, predsednik Veća časti pri UNM, smatra da preuzimanje sadržaja sa društvenih mreža bez provere, verifikacije i dodatnog istraživanja predstavlja ozbiljno kršenje novinarskog kodeksa.

„To podriva poverenje javnosti i profesionalni integritet medija“, objašnjava on.

Udruženje novinara Makedonije, zajedno sa Savetom za etiku u medijima i Makedonskim institutom za medije, trenutno radi na ažuriranju Kodeksa novinara, kako bi se osigurali jasni etički standardi koji će odgovarati novim oblicima medijskog izveštavanja.

pad nadstrešnice
Profit i politička podobnost na štetu profesionalnosti i empatije (Sanja Đorđević, Stroyteller)

Širenje senzacionalizma i narušavanje privatnosti žrtava

Fotografije nastradalih u Novom Sadu! Tone betona su pale na njih: Sestre sa dekom, momak i devojka…”, “Ljudi su zapomagali ispod ruševina, onda je nastala tišina”, ili  “Svedok nesreće u Novom Sadu opisao strašne scene”, samo su neki od naslova koji su predstavljali dodatni pritisak na uznemirenu javnost.  

I u Srbiji i u Makedoniji, u danima nakon pada nadstrešnice, deo medija se fokusirao na širenje senzacionalističkih sadržaja i u više navrata narušio privatnost žrtava, ne poštujući profesionalne novinarske standarde i time produbljujući bol i žalost porodica.

Vrhunac neprofesionalnosti, pa čak i degutantnosti bile su detaljne reportaže sa sahrana nastradalih. U Kodeksu novinara i novinarki Srbije, koji je stupio na snagu pre par dana, dodato je da se sa sahrana ne izveštava, osim u slučaju visoko pozicioniranih javnih ličnosti. 

Za razliku od Srbije, gde su se tabloidi i pojedini internet portali pojavili kao glavni kreatori senzacionalističkih informacija i tekstova koji narušavaju privatnost žrtava, u Makedoniji se takav sadržaj prenosio isključivo preko internet portala, koji su takve tekstove nekritički na makedonski jezik prevodili od srpskih kolega i stavili se u ulogu transmitera.

Tako su se u makedonskim medijima pojavile rečenice, poput: “Prema nekim informacijama, ona je tog kobnog petka dozivala svoju bebu ispod ruševina” i “Govorila mu da ga voli i da ga ćerka čeka kod kuće“. Citirane su i izjave ljudi bliskih rodbini poginulih: „Ne mogu da se pomire sa gubitkom. Nakon što im je rečeno da su izgubili svoja dva anđela, stavljeni su na sedative i intravenske tablete…“. Pojavila se i neimenovana devojka, koja se navodno spasila od pada nadstrešnice: „Preživela sam i otišla sam kasnije da se pomolim Bogu u manastiru i da se zahvalim što sam živa…“  

pad nadstrešnice
Prazni peroni na novosadskoj železničkoj stanici (Sanja Đorđević, Storyteller)

Takođe, većina medija u Makedoniji je otkrila ime i prezime makedonskog državljanina koji je nastradao u padu nadstrešnice. Desetak medija otišlo je korak dalje sa prenošenjem objava sa društvenih mreža, sa imenovanih ili neimenovanih profila, u kojima se otkriva deo privatnog života preminulog. Navodili su se razlozi zbog kojih se iselio iz Makedonije u inostranstvo, a objavljena je i njegova fotografija. Umesto navođenja izvora, napisane su nejasne formulacije: „jedna od Fejsbuk objava„, „pominje se u objavi na Fejsbuku„, „prema nekim informacijama„.

I ovo nije bio pristup u izveštavanju samo o makedonskom državljaninu, već i o ostalim žrtvama tragedije. U analizi izveštavanja makedonskih medija koju smo sproveli za ovu priču pronađeni su tekstovi sa detaljnim opisima ponašanja žrtava neposredno nakon tragedije, emotivnim iskazima preživelih i izjavama rođaka poginulih. Naročito na makedonskim portalima pojavili su se naslovi poput: „Krici i jauci za sestrama„, „Ispod ruševina dozivala je dete„, „Počivajte u miru anđeli„, „Dečko preminule košarkašice samo ovo ponavlja“, „Tinejdžerka je preživela, pa je otišla u manastir“ i slični.

Nataša Dokovska iz organizacije „Novinari za ljudska prava“, koja radi na poboljšanju položaja dece u Makedoniji, kaže da novinari treba da izbegavaju senzacionalizam u izveštavanju i da štite dostojanstvo i privatnost pojedinaca. Ovo posebno važi za žrtve i njihove porodice. Ona naglašava da se ovakvim pristupom u izveštavanju krše članovi 7. i 8. Etičkog kodeksa novinara, posebno u slučajevima kada su deca žrtve.

Dokovska dodaje da novinari treba da štite identitet žrtava, da koriste osetljiv jezik i da budu odgovorni prema javnom interesu.

„Izveštavanje treba da bude činjenično, bez senzacionalizma i emocionalne manipulacije“, naglašava Dokovska, dodajući da u fokusu novinara treba da budu uzroci tragedije i mogućnosti za njeno sprečavanje.

„Ovi principi garantuju prava deteta i sprečavaju nepotrebno izazivanje emocionalnog stresa kod porodice i javnosti, kao i sekundarnu viktimizaciju žrtve i njene porodice“, zaključuje Nataša Dokovska.

Ognen Janeski iz Udruženja novinara Makedonije dodaje da novinari treba da poštuju lični bol i žalost, a izveštavanje mora biti oslobođeno senzacionalizma.

„Objavljivanjem ovakvih sadržaja narušava se privatnost i dostojanstvo poginulih i njihovih porodica, što je u suprotnosti sa etičkim standardima profesionalnog novinarstva“, dodaje.

Katerina Naumova, profesorka Instituta za psihologiju Filozofskog fakulteta u Skoplju, objašnjava da nepoštovanje prava i sloboda pojedinca i zloupotreba moći medija može uzrokovati emocionalnu otupljenost, nepoverenje i odbojnost prema medijima, kao i nekritičnost u tumačenju informacija.

„Nažalost, vokabular koji se koristi u medijima, obim i odabir informacija, često pogoršavaju početno stanje straha i anksioznosti, čak dovodeći do panike, te ukazuju na nedovoljnu osetljivost pojedinih medijskih radnika“, kaže Naumova.

Profesorica psihologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu Kaja Damnjanović ističe da bi mediji o ovakvim traumatičkim događajima trebali da izveštavaju pristojno – kao kada bi komšiji, prijatelju ili članu porodice trebali saopštiti tešku vest. 

“Da li biste u takvoj situaciji zaista došli i ožalošćenoj osobi pokazali sopstvenu fotografiju sa groblja, naglašavali da vi nemate veze sa tim, da niko nije kriv, i nabrajali ko sve nema veze sa tim?”, pita Damnjanović.

pad nadstrešnice
Izvor fotografije: Pexels, autor: Skylar Kang

Kako bi se prevazišao ovakav način izveštavanja, Katerina Naumova predlaže izradu protokola za izveštavanje o određenim temama, u kojima će biti jasno definisani ciljevi, pristup, terminologija i potrebne kompetencije medijskih radnika, a sve to u saradnji novinara sa institucijama i stručnjacima. 

Odeljenje za psihologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu prošle godine objavilo je „Psihološke smernice za medijsko izveštavanje nakon kriznih događaja”, dok je Udruženje novinara Makedonije tokom izbijanja epidemije u 2020 godine objavilo „Smernice za bezbedno i profesionalno izveštavanje o korona virusu”. Međutim, naša analiza pokazuje da ovakve publikacije retko dopiru do onih kojima su najviše namenjene – prekršilaca profesionalnih novinarskih standarda.

Kaja Damnjanvoić (privatna arhiva)

Kaja Damnjanović, koja je učestovala na izradi smernica za izveštavanje nakon kriznih događaja, kaže da činjenice i pružanje konteksta pomažu ljudima da razumeju iskustvo kroz koje prolaze. Ali samo u tom slučaju, ako je cilj medija dobrobit društva. 

“Ako je medijima cilj uznemiravanje javnosti, onda je dobra formula zamućivanje činjenica, senzacionalizam, tj. naglašavanje suštinski nebitnih, ali atraktivnih, pa i bizarnih sitnica, kao i zanemarivanje racionalnih pitanja o uzrocima”, objašnjava ova psihološkinja.  

Dodaje da se na taj način u društvu razvija opšta nesigurnost, što se u psihologiji naziva neprijateljsko informaciono okruženje. Neprijateljsko okruženje je ono u kojem su bitne informacije ili njihovi delovi prećutani, zamaskirani, zamućeni, u kojem ima previše nebitnih i perifernih kvazi informacija, i čiji je cilj da uznemire ljude taman toliko da se razvije sklonost ka traženju bizarnih informacija. 

“U takvom okruženju se veoma teško snalazimo i naše mišljenje, koje bi u dobroćudnom okruženju moglo da nam pomogne da rešimo probleme, je pod pritiskom da napravi mnogo više grešaka u rasuđivanju. Pitanje kvaliteta našeg mišljenja zavisi od zagađenosti ekološke niše u kojoj se nalazi”, objašnjava Damnjanović. 

Negativna kampanja protiv „izdajnika“

U tabloidnim i provladinim medijima u Srbiji retko se postavljaju pitanja zašto i ko je odgovoran za pad nadstrešnice. Ovo su ključna pitanja na kojima bi trebalo da insistiraju svi mediji svakog dana, smatra Tamara Skrozza. Ona ukazuje na član novinarskog kodeksa koji kaže da je “prećutkivanje činjenica koje mogu bitno da utiču na stav javnosti o nekom događaju jednako namernom iskrivljavanju ili iznošenju neistina”. 

“Tišina je u ovom trenutku strogo zabranjena”, ističe Skrozza. 

Prećutkivanje ima dugoročne negativne posledice po društvo. Propuštanje da se insistira na odgovornosti navelo je političare da misle da im može proći bilo šta bez posledica, o čemu svedoči i nedostatak epiloga brojnih afera. Insistiranje na odgovornosti će donosiocima odluka pokazati da za njihova nedela postoje sankcije, što bi dovelo do smanjenja broja i obima nedela u budućnosti.  

“To je stvar demokratije, opstanka države, društva, ali i elementarne fizičke bezbednosti svakog od nas. Te firme koje su radile na rekonstrukciji železničke stanice u Novom Sadu, radile su i na drugim projektima. Mi i dalje ne znamo koliko još nadstrešnica ima i pod kojom ćemo mi da završimo”, kaže Skrozza.  

Zbog toga na ovim odgovorima insistiraju i studenti i studentkinje širom Srbije, koji već nekoliko nedelja drže svoje fakultete u blokadi. Njihovi zahtevi su jasni: potpuno objašnjenje uzroka pada nadstrešnice, ostavke i odgovornost pojedinaca i institucija. 

pad nadstrešnice
Izvor fotografije: SergioOren, via Wikimedia Commons

Za razliku od sličnosti kod makedonskih i srpskih medija u pogledu objavljivanja senzacionalističkih naslova i kršenja privatnosti žrtava, kao i korišćenja objava sa društvenih mreža bez provere informacija, širenje negativne kampanje protiv „izdajnika“ Srbije bio je propagandni materijal koji se distribuirao prvenstveno u srpskim medijima. Vrlo mali deo ovog neprofesionalizma prešao je granice makedonskog medijskog prostora. Osim na dva do tri internet portala u Makedoniji, ova negativna kampanja protiv onih koji traže odgovornost nije se odrazila u makedonskim medijima.

Etički kodeks novinara Makedonije u članu 14 inače i od novinara zahteva da osiguraju profesionalnu distancu od političkih subjekata.

Bez kontekstualizacije teme, dodavanja dodatnih izvora, suprotstavljenih stavova i uključivanja istorije događaja, u malom delu makedonskih medija nekritički su prenošeni i propagandni sadržaji provladinih srpskih medija o štrajku glađu i narušenom zdravlju bivšeg srpskog ministra građevinarstva Gorana Vesića. On je bio priveden krajem novembra nakon pada nadstrešnice zbog sumnje da je počinio teško delo protiv opšte sigurnosti. Zabrinjava to što makedonska publika nije mogla da sazna izvor ovih informacija. 

Na pitanje kakva je opasnost od prenošenja strane državne propagande u makedonski medijski prostor, Ognen Janeski kaže da proveru preuzetih informacija i kritički pristup prema izvoru treba pažljivo uraditi. Takođe, mediji treba da se potrude da daju analitički pristup temi i da kreiraju originalni novinarski sadržaj.

„Uređivačka nezavisnost je ključna za sprečavanje širenja stranih propagandnih narativa u makedonskom medijskom prostoru“, kaže Janeski.

On ističe da pad nadstrešnice u Novom Sadu nije prvi slučaj nekritičkog preuzimaja sadržaja iz srpskih medija.

„Edukacija novinara da prepoznaju dezinformacije i jačanje njihovih istraživačkih kapaciteta je neophodno kako bi se održao integritet medijskog izveštavanja“, zaključuje Ognen Janeski.

Naslovna ilustracija: Deo naslova srpskih medija o padu nadstrešnice novosadske železničke stanice; Autor i obrada fotografije: Bojan Blaževski.

*Tekst je pripremljen u okviru projekta „Fostering Improved Media Standards“, koji koordinira Mreža za profesionalizaciju medija u Jugoistočnoj Evropi (SEENPM), čiji je član MIM. Projekt je podržan od strane „National Endowment for Democracy“.

O autorovi/ke & O autoru/ki

Bojan Blaževski and Sanja Đorđević

Pridaj komentár & Dodaj komentar

Kliknite ovde da ostavite komentar

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.