Društvo Zumiranje stvarnosti

Sve što treba da znate o budžetu jednog manjinskog nacionalnog saveta

budžet manjinski nacionalni savet

Nacionalni savet određene manjine, kao organizacija kojoj je povereno donošenje odluka u vezi obrazovanja, kulture, informisanja i službene upotrebe jezika i pisma, raspolaže određenim sredstvima građana sa državnog, pokrajinskog i lokalnog nivoa. Samim tim, svako trošenje iz ovih zajedničkih kasa Savet je dužan da pokaže i opravda građanima.

 Predsednica Nacionalnog saveta slovačke nacionalne manjine (NSSNM), Ljibuška Lakatoš  navodi da je zadovoljna količinom sredstava koju je Savet dobio za ovu godinu. „Naravno da smo zadovoljni. Svesni situacije, trudimo se da ih iskoristimo na najbolji mogući način,“ navela je Lakatoš za Storyteller.

Ona dodaje da je realizacija svih planiranih aktivnosti prioritet, među kojima spada i ovogodišnji popis stanovništva. Takođe, da nema problema u realizaciji namenski opredeljenih sredstava. „Zato se i zovu namenski opredeljena sredstva,“ objašnjava kratko, i dodaje da se ovaj finansijski plan, naravno, može nazvati rodno odgovornim.

Nacionalni savet usvaja godišnji finansijski plan i završni račun. O njima se odlučuje na sednici na kojoj je prisutno više od polovine članova i ako za njih glasa više od polovine članova. U idealnim okolnostima, finansijski plan se nakon utvrđivanja visine prihoda za sledeću godinu, uglavnom donosi u decembru što je bio slučaj i sa Nacionalnim savetom slovačke nacionalne manjine.

Šta manjinski nacionalni savet treba da plaća?

Troškovi nacionalnih saveta dele se na šest oblasti: kulturu, obrazovanje, obaveštavanje i službena upotreba jezika i administracija, ali i projekti koji su individualna stvar svakog nacionalnog saveta i Savet ne mora da ih ima. Neprojektni deo, odnosno stalni troškovi ne smeju da budu veći od polovine ukupnih sredstava.

Saveti mogu da finansiraju ustanove, fondacije i privredna društva u oblastima kulture, obrazovanja, obaveštavanja i službene upotrebe jezika i pisma čiji su osnivači, kao i projekata iz istih oblasti.

U stalne troškove spada iznamljivanje prostora, zarade, godišnje revizije, putni troškovi i honorari kao i ostale dažbine koje ima svaka kancelarija – hemijske, papire, sapun, knjigovodstvo i održavanje sajta. Sve to će ove godine Nacionalni savet Slovaka koštati 13,2 miliona dinara, dok celokupni budžet NSSNM iznosi nešto malo iznad 32 miliona dinara.

Ko to plaća, a ko kontroliše?

Manjinski nacionalni saveti finansiraju se iz budžeta države odnosno sredstava dotiranih od strane Kancelarije za ljudska i manjinska prava, tj. od 2020. godine Ministarstva za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog, odakle dolazi trećina finansija. Sedamnaest od 23 nacionalnih saveta stacionirano je u Vojvodini i iz pokrajinskog budžeta dobijaju deo sredstava. Jedinice lokalne samouprave u kojima su smešteni saveti takođe doprinose jednim delom. Tu su još i ostali prihodi i prihodi iz donacija, navodi se u Vodiču za finansijsko poslovanje nacionalnih saveta.

Samim tim, manjinski nacionalni savet svoje račune polaže Ministarstvu za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog koje ovo trošenje treba i da kontroliše. Osim toga, taj posao bi trebalo da obavljaju i ostali državni organi, ali i javnost, odnosno građani, ukoliko su podaci dostupni i transparentni.

Predsednica Nacionalnog saveta Slovaka Ljibuška Lakatoš navela je da budžet NSSNM kontroliše revizorska agencija koju je Savet u obavezi da angažuje. Za ovu godinu to je Centar za reviziju i ekonomska istraživanja Novi Sad, koji je od tri ponuđača ponudilo najnižu cenu od 150.000 dinara.

Osim iz budžeta, Nacionalni savet Slovaka konkuriše za finansijska sredstva u Kancelariji za Slovake u dijaspori, za koje predsednica NSSNM Ljibuška Lakatoš navodi da se troše namenski, kako su i opredeljena.

Gde to treba da piše?

“Rad nacionalnog saveta je javan,” stoji u Članu 8a Zakona o nacionalnim savetima koji kaže da se sve odluke i akti nacionalnog saveta objavljuju najkasnije u roku od 10 dana od donošenja na internet stranici nacionalnog saveta, “ili na drugi način određen statutom (oglasnoj tabli, dnevnim novinama, ili na drugi pogodan način)”. Zakon o budžetskom sistemu nalaže svim korisnicima da svoje finansije ipak moraju da objave i na svom sajtu.

Nemanja Nenadić, programski direktor organizacije Transparentnost Srbija / Foto: Medija centar Beograd

Loše je što je zakonodavac ostavio mogućnost da se finansijski plan objavi “na drugi način predviđen statutom”, navodi  programski direktor organizacije Transparentnost Srbija Nemanja Nenadić .

“Ako se norma tumači prema cilju koji je trebalo postići, onda bi jedino logično bilo da obaveza objavljivanja na internet prezentaciji važi za sve one nacionalne savete koji imaju internet prezentaciju. Svi dokumenti koje usvaja nacionalni savet objavljuje dvojezično. Dok je neobjavljivanje izričito propisano kao prekršaj, nema posebnog prekršaja koji bi se odnosio na neobjavljivanje dokumenata na jednom od dva jezika,” objašnjava Nenadić.

Sa Nacionalnim savetom Slovaka to ipak nije slučaj. Do dokumenta je sa, sa druge strane, moguće doći putem mehanizma Zahteva za pristup informacijama od javnog značaja. U našem slučaju, dobili smo potpuno različite dokumente od onih koje smo tražili, ali možda vi budete imali više sreće.

Nenadić dodaje da nema ni jednog opravdanog razloga zbog kojeg dokumenta nastala u radu nacionalnih saveta ne bi bila objavljena. Drugim rečima, ako neki nacionalni savet poseduje internet prezentaciju, a ne objavljuje svoje finansijske izveštaje i završne račune, može se pretpostaviti da iza toga stoji želja da se informacije o raspolaganju tim sredstvima sakriju od javnosti. Razlog za to može biti trošenje novca za nešto što nije neophodno, potrebno i korisno, skrivanje nekih grešaka ili povreda propisa.

“Naravno, razlozi za neobjavljivanje mogu biti i prozaičniji – npr. loša komunikacija unutar nacionalnog saveta ili između Saveta i tehničkih služba. Međutim, i tada postoji odgovornost zbog toga što nije poštovana zakonska obaveza,” navodi Nenadić i nudi zahtev za pristup informacijama o javnog značaja kao rešenje.

Ukoliko organizacija koja obavlja javne poslove i finansira se na teret građana odgovori na ovaj zahtev, koji može da podnese bilo koji građanin, odgovori potpuno i u zakonom predviđenom roku, malo je razloga za sumnju. Nenadić osim preciznijeg zakona, za veću transparentnost nacionalnih saveta predlaže i proaktivnost istih.

“Sami nacionalni saveti mogu da iskorače i preko tih zakonskih obaveza i da objave i one podatke koje nisu obavezni. Da li će to učiniti zavisi od rukovodstva, ali i od zainteresovanosti, pre svega samih pripadnika manjinskih zajednica,” objašnjava.

Najzad, povećanju transparentnosti bi značajno mogli da doprinesu oni državni, pokrajinski i lokalni organi vlasti koji finansiraju aktivnosti nacionalnih saveta, tako što bi objavljivali sve informacije koje se odnose na finansiranje.

Nenadić objašnjava šta se dobija transparentnijim radom nacionalnih saveta.

“Isto kao kod bilo kog korisnika budžeta, povećava se šansa da će novac biti utrošen na najkorisniji mogućni način i u skladu sa propisima. Pored toga, na taj način se jača i međusobno poverenje između građana zarad čijih interesa je manjinski savet uspostavljen i tih tela,” zaključuje Nenadić.

O autorovi/ke & O autoru/ki

Sanja Đorđević

Neskromno mogu reći da mi je specijalnost - slušanje. Krasim se titulom diplomiranog novinara, iako je ovaj poziv mnogo više od profesije, to je sklop ličnosti, odnosno manija. Volim debatu, grubu muziku i štrudle s makom.

Pridaj komentár & Dodaj komentar

Kliknite ovde da ostavite komentar

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.