Društvo

DARINA POLJAK: Verujem u budućnost

eTwinning

Za puno toga imamo da zahvalimo digitalnim tehnologijama, koje značajno olakšavaju svakodnevni život i otvaraju mogućnosti za ideje kojima ni nebo više nije granica. S druge stane, iako „rođeni“ sa pametnim telefonima, mladi nisu preterano vični digitalnoj i medijskoj pismenosti. Zadatak Darine Poljak je da to promeni.

Ona je profesorka informatike u OŠ “Stevan Dukić” u Beogradu i u OŠ “Lukrecija Ankucić” u Samošu, u kojima nema mesta zastareloj tehnologiji i dosadnoj nastavi. Pored toga, jedna je od ambasadorki eTwinning mreže za Srbiju.

Ova mreža povezuje zaposlene u školama i vrtićima širom Evrope, kako bi zajednički unapređivali nastavu kroz projekte, razmenu ideja i saradnju, putem digitalnih alata. Deo je Erasmus+ programa Evropske unije.

Sa njom smo razgovarali o inovacijama u obrazovanju, prednostima i manama digitalnih tehnologija, kao i važnosti digitalne ali i medijske pismenosti kako mladih tako i odraslih.

Darina Poljak / Foto: iz arhive sagovornice

Da li je u našem školstvu prepoznata važnost digitalnih tehnologija u učenju?

Mislim da jeste, konačno. Vidimo to kroz razne aktivnosti koje nastavnici/ce, učitelji/ice i profesori/rke sprovode u radu sa decom. Čak i oni koji su se trudili da izbegnu upotrebu IT-ja, za vreme Covid-a su bili prinuđeni da se služe.

Šta predlažete da bi moglo da se uvede u naš školski sistem kao inovativno digitalno rešenje? 

To nije lako reći, jer još uvek neke škole imaju problem internet veze, starih računara i nekompatibilnosti. Svakako bih predložila Etwinning mrežu nastavnika kao primer, gde učenici i nastavnici iz raznih zemalja Evrope (i šire) zajedno rade na projektima, istražuju nove digitalne alate i uče.

Šta biste izdvojili kao važniji problem u našem školstvu?

Sa moje tačke gledišta, koliko su digitalne tehnologije doprinele napretku društva, toliko sve češće nailazimo na učenike kojima je motorika slabija strana, koji imaju probleme sa rukopisom, ali i sa držanjem makaza, preciznošću u radu, nesnalaženju u nekim realnim situacijama, u eksperimentisanju itd. Ipak, najveći problem na koji ja nailazim u školama u kojima radim, jeste rasipanje pažnje kod učenika i nemogućnost fokusiranja na jedan problem ili gradivo.

Koje su prednosti učenja sa digitalnim pomagalima?

Digitalna pomagala su nešto što umnogome olakšava rad sa učenikom, koji ima neki specifični problem. Na primer, ako dete ne vidi dobro, možemo zumirati na interaktivnoj tabli ili računaru slova; ako nam dođe učenik-migrant koji ne zna jezik ili pismo, možemo pomoću Google Translate da delimično prevedemo ono što želimo da mu prenesemo; ako je dete nepokretno – postoje pomagala pomoću kojih on okretanjem glave pomera miš i tako daje odgovore…

Koji su nedostaci digitalnih tehologija kada je učenje u pitanju?

Digitalne tehnologije olakšavaju rad – bar bi tako trebalo. Međutim, učenici postaju zavisnici od društvenih mreža, često se nalaze idoli među jutjuberima koji ne koriste adekvatni rečnik i često promovišu nekog ili nešto što ne utiče dobro na mlade ljude. Takođe treba spomenuti i bezbednost na internetu, stalan oprez zbog medijskih zloupotreba, predatore koji preko mreža dolaze do naloga naše dece itd. Manipulacija informacijama nikad nije bila na tako visokom nivou, upravo zbog medijske (ne)pismenosti, priznali to ili ne.

Kakva je zainteresovanost Vaših đaka za istraživanje digitalnog sveta? Šta oni izdvajaju kao posebno interesantno?

Predmet informatika i računarstvo je u većini slučajeva i dalje atraktivan i zanimljiv učenicima. Naravno, kod mene nema igranja igrica na časovima, mada se uvek nađe poneki “haker” koji potajno pokušava da instalira nešto . Kao eTwinning ambasadorka trudim se da ih uvedem u nove web-alate kroz sadržaje koje radimo i tako svake godine zajedno istražujemo i radimo po planu i programu, ali na drugačiji način. Na primer, jedne godine smo kroz Pivot Animator radili projekat, a upoznali se sa animacijama, grafikom i snimanjem filmića i ekrana. Druge godine smo radili sa Alice i Greenfoot na programiranju igrica; ove godine kroz projekat “CodeRace @SDGs” istražujemo ne samo ciljeve održivog razvoja i kodiranje već i proširenu stvarnost (Augmentative Reality) i kako to radi veštačka inteligencija. Jeste da je uzrast učenika osnovne škole i nemamo puno časova (jedan čas nedeljno) ali eto, nekako kroz tih par časova dosta toga stignemo da istražimo.

Kako je kovid uticao na razvoj nastave? 

Koliko vidim, kovid nas je doveo u situaciju da pokažemo koliko smo digitalno vešti. Većina nastavnika je vešta sa digitalnim alatima, ali smo imali dodatnu motivaciju da isprobamo nešto novo, i to pod budnim okom kako učenika (koji su kudikamo spretniji sa digitalnim uređajima) tako i njihovih roditelja, naših direktora, stručnih službi, školskih uprava i Ministarstva prosvete. Sigurna sam da su nastavnici (većina njih) položili ispit sa odličnom ocenom.

Druga stvar je – koliko smo imali vremena za ostale aktivnosti (čitaj: svoj privatni život). Na primer, ja sam u vreme kovida radila u tri škole, imala sam pun fond časova, tri direktorke i preko 500 učenika. Kako smo svakodnevno dobijali uputstva i slali izveštaje, imali časove, online sastanke sa učenicima, radili preko Google učionica i svakom učeniku slali odgovor na postavljeni zadatak, meni se dešavalo da sam od ujutru sedela za računarom, i sa malim pauzama završavala radni dan posle 02h noću. Bilo je baš naporno.

Darina Poljak je
Darina Poljak: „Verujem u budućnost i drago će mi biti ako i malo dam svoj mali doprinos mladim naraštajima.“ / Foto: Unsplash

Koje inovacije u oblasti digitalnih tehnologija i obrazovanja možemo da očekujemo u budućnosti?

Vidimo i sami da dolazi vreme kada bi trebao školski sistem da se menja iz korena. Informacije su svuda oko nas, digitalni uređaji sve manji, sve brži, sve jači i mi u školi treba da promenimo način rada. Svakodnevno nam stižu gomile novih aplikacija i nije lako odabrati šta će od toga opstati, a šta ne.

Drago mi je što mnoge zemlje (među njima i naša) prepoznaju da treba menjati nešto, međutim nekako nemamo snage da napravimo rez u školstvu. Ipak, drago mi je što se projekti udružuju u jedan veliki, gde možemo videti sinergiju Erasmus-a, eTwinninga i ostalih projekata (u Srbiji na tome rade Fondacija Tempus, Centar za promociju nauke, Ministarstvo prosvete i drugi) i nadam se da će naš obrazovni sistem jednog dana biti i stvarno osavremenjen, ne samo spolja, već i iznutra.

Koliko je digitalna pismenost odraslih važna u današnjem svetu?

Svi smo svesni da je jako važna, mada na žalost neki ljudi tome ne pridaju veliki značaj. Svakako, budućnost je na mladim ljudima, a oni su digitalno spretni, mada ne i digitalno i medijski pismeni. Drago mi je da je uveden (makar i kao izborni) predmet “Medijska pismenost”. Kako sam prošla i obuku i postala trenerica u programu “Saznaj i razaznaj” i od ove godine predajem petacima ovaj predmet u jednoj školi pokušavam da učenicima još od ovog uzrasta ukažem na značaj kako prepoznati manipulaciju u medijima, kao proveriti istinitost informacije – kako bi izbegli ono što srednje i starije generacije teško prihvataju, a to je da nije sve tačno (iako bi trebalo) što vide i čuju. Verujem u budućnost i drago će mi biti ako i malo dam svoj mali doprinos mladim naraštajima.

O autorovi/ke & O autoru/ki

Sanja Đorđević

Neskromno mogu reći da mi je specijalnost - slušanje. Krasim se titulom diplomiranog novinara, iako je ovaj poziv mnogo više od profesije, to je sklop ličnosti, odnosno manija. Volim debatu, grubu muziku i štrudle s makom.

Pridaj komentár & Dodaj komentar

Kliknite ovde da ostavite komentar

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.