„Kako smo prestali sa radom pre dva meseca, usled pandemije korona virusa, svi smo došli u situaciju da se pitamo kako i šta dalje. Zajedno sa ostalim koleginicama, stručnim saradnikom i direktorkom znali smo šta je naša dužnost. Pre svega da pružimo podršku deci i roditeljima, odnosno porodici u novonastaloj situaciji“, kaže Jasmina Kovačević, medicinska sestra-vaspitač u PU „Včielka“ i pokretač projekta Mama i Sara, u kom zajedno sa svojom porodicom za YouTube kanal snima sadržaje za decu.
„Na predlog našeg pedagoga da bismo mogli putem videa da se obraćamo roditeljima, došla sam na ideju da spojim sa svojom decom lepo i korisno. može se reći da je pre svega pokretač bila želja za pružanjem podrške i rad sa decom naše grupe, ali kako je prvi snimak bio veliki, završili smo na YouTube-u. Sara je bila oduševljena, čak je i ona stalno govorila „Mama, sad moramo da snimamo još“. Trudila sam se da zajedno pratimo aktuelne teme. Tako su priča o „Uskršnjem zecu’’ i radionica „Uskršnje čarolije“ vezane za praznik Uskrs, zatim za vreme boravka u vrtiću, radili smo na projektu „Ptičice“, pa „Dan planete zemlje“, „Nedelja bezbednosti u saobraćaju“ itd,“ kaže naša sagovornica.
S obzirom na to da je čitav projekat Jasmina zamislila tako da uključi i svoju porodicu, pitali smo je da li je i to jedan od njenih stavova – da treba više da se okrenemo svojoj porodici, jer iz nje sve i počinje.
„Apsolutno. Podrška porodice je uvek najvažnija i ona je osnov svega. Svi smo se trudili da deca ni u jednom trenutku ne osete stres kroz koji smo verovatno mi stariji prolazili i da iskoristimo ovo vreme najbolje što možemo i da se zabavimo, a i nešto naučimo“, objašnjava i dodaje da je svako imao svoj zadatak: tata je bio šaptač (nekad i kamerman), stric kamerman i kritičar, Sara i Jasmina glavna uloga, a Jovan, kao stariji brat, uključivao se kad bi mu bila zanimljiva tema.
Kuća nam je bila kao radionica: boje, papiri, četkice i stiropor na sve strane, ali svi su imali razumevanja.
Jasmina Kovačević
Do sada smo na Jasmininom YouTube kanalu mogli da vidimo priče, pesmice i radionice za decu. Jasmina kaže da je sve nastalo spontano i da su veoma trudili da na drugačiji način približe najmlađima različite teme, da nauče nešto novo, a opet da im bude zabavno.
„Svaki snimak je drugačiji. U skladu sa temom koju smo obrađivale, trudile smo se da u njega ubacimo pesmicu ili igricu kako bi deci bilo što interesantnije. Čak sam i napisala tri pesmice. Prva je bila „Naša planeta“. Dok sam smišljala kako da sa našom decom obeležimo taj dan, jednostavno sam počela da pišem. Bila sam iznenađena, ali mi se baš dopalo. Sutradan smo svi zajedno snimili i video. Tako je bilo i sa „Prolećnom pesmom“. Želela sam da obradimo temu bubice i cveće u proleće. Tražila sam neku pričicu, ali kako nisam našla, jednostavno je inspiracija naišla, pa sam je sama napisala. Meni posebno draga jeste „Jaslena pesma“. Mislim da se svaka medicinska sestra-vaspitač pronašla u njoj. Jednostavno, mi radimo takav posao sa najmlađom decom, koji je koliko i odgovoran, toliko i najlepši na svetu“, dodaje ona.
„Rad sa decom je sigurno nešto što ispunjava čoveka i osećaj kada ste u mogućnosti da pomognete nekome, a posebno detetu, je neopisiv i neprocenjiv“, poručuje naša sagovornica.
Izabrala sam ovaj posao zato što pre svega volim decu, ispunjava me, a kažu da ako izabereš posao koji voliš, nećeš morati da radiš nijedan dan. Tako se ja osećam svaki put kada odem u vrtić.
Jasmina Kovačević
„U predškolskoj ustanovi „Včielka“ sam započela pripravnički staž, a mentorka mi je bila Gordana Bošnjak. Od Goce sam naučila sve o ovom poslu i često mi je govorila – ovaj posao se ne uči, nego se krade, a na svu sreću ja sam imala od koga da „ukradem“ to znanje,“ priča Jasmina i dodaje:
„Sada, u ovakvoj situaciji veoma mi je drago što sam na ovaj način imala priliku da deci približim neke teme, da ih nasmejem, da nastavimo sa druženjem “na daljinu”. Smatram da sam pre svega svoje vreme iskoristila na najlepši mogući način, prvo provodeći ga sa svojom decom, a ujedno smo radili nešto korisno i za drugu decu.“
Zanimalo nas je i kakvi su uticsi i impresije ljudi koji ih prate (kolega, prijatelja, i na kraju, dece.

„Koliko vidim, utisci i komentari su pozitivni. Mislim da su najviše iznenađeni pisanjem pesmica kao i ja, ali u pozitivnom smislu. Reakcije dece su divne. Neki roditelji su nam slali slike radova čije su ideje videli na videu, nove pesmice kako pevaju, što je veoma lepo. Sara je najviše oduševljena kada joj drugari iz ulice kažu da je super video i pitaju je kada će snimati novi, i meni je veoma drago zbog toga. S druge strane, od koleginica, prijatelja i rodbine imamo veliku podršku i to nam je dodatna motivacija da snimamo,“ deli sa nama svoje impresije Jasmina.
„Često bude smešnih situacija dok snimamo, i nerviranja, ponekad kad ponavljamo nešto i po nekoliko puta. Tako je i komšinica jednom rekla: „Idem kući, gledaću vas večeras i sve će biti super“, što i jeste bilo na kraju. Trebalo je mnogo mašte, truda i strpljenja, ali isplatilo se.’’

Na kraju smo našu sagovornicu pitali da li će sa projektom nastaviti i kada ponovo krenu sa radom vrtići i škole i da li planiraju da ga prošire, s obzirom na to da ovakav vid edukacije i zabave za decu u Magliću nismo imali prilike da vidimo.
Pročitajte i članak Koronavirus i škola: Na početku je bilo teško, ali sada smo se već prilagodili, kaže Milana Landup, pedagog osnovne škole u Magliću
„Svakako nastavljamo sa snimanjem. Kao i do sada pratićemo aktuelne teme, trudićemo se da deci bude interesantno, a u isto vreme i poučno. Dobila sam predlog da celu ovu priču pretvorim u jedan rad, koji može i kolege da podstakne na slično. Sve ovo, za mene lično, kao i ustanovu, može biti i podsticaj za učešće na stručnom skupu medicinskih sestara-vaspitača, jer se pokazalo da je i te kako dobar primer prakse,“ kaže Jasmina Kovačević.
Želite da dobijate zanimljive članke od Storytellera u mejlu? Prijavite se za newsletter.
Pridaj komentár & Dodaj komentar