Nepostojanje transparentne sistemske brige o mladima, manjkavost strateških i akcionih planova i politika za mlade i nedostatak tela i organizacija koje se bave mladima jesu izazovi sa kojima se u koštac uhvatio Centar za kulturu i obrazovanje CEKOS iz Sonte. Projekat „Glas mladih u Apatinu“ koji sprovodi ova organizacija teži da reši pomenute probleme i u kontekstu nedovoljnog učešća mladih u procesu donošenja odluka i njihove slabe vidljivosti i organizovanosti na lokalnom nivou.
„Važan projekat koji sprovodi CEKOS, a usko je vezan za teritoriju opštine Apatin je „Glas mladih u Apatinu“ koji se bavi unapređenjem omladinskih politika na lokalnom nivou i to uvođenjem strukturiranog dijaloga između mladih i donosioca odluka,“ objašnjava Nikola Dobrijević, predsednik CEKOS-a, udruženja osnovanog 2014. godine i dodaje:
„Projekat se bavi i izgradnjom kapaciteta, to jest pokušavamo da izgradimo kapacitete organizacija koje će se baviti mladima, ali zagovaramo i sistemska rešenja kako bi dugoročno obezbedili razvoj omladinskog rada u opštini.“
Projekat finansira USAID, odnosno Beogradska otvorena škola zajedno sa
BIRNOM-om i Centrom za političku izuzetnost, a CEKOS- je i u lokalnim partnerima našao dobar oslonac.
„U lokalnoj zajednici imamo dosta partnera, počevši od javnih institucija, škola, centra za socijalni rad, različita udruženja, tako da sve njih uključujemo u projekat, a to se tiče i izgradnje kapaciteta novih organizacija koje se ovih dana registruju u Apatinu a mi im pomažemo da se razviju“, kaže Nikola za „Storyteller“.
Omladinske politike i izazovi u ruralnim sredinama
Omladinske politike se odnose na sistemsku podršku mladima koja je zasnovana na njihovim potrebama. Dugoročni cilj omladinskih politika je da obezbedi učešće mladih u svim aspektima socijalnog, društvenog i političkog života i unapredi njihove životne uslove.
U opštini Apatin je 2014. godine usvojen Lokalni akcioni plan za mlade za 2015 – 2020., koji je između ostalog predvideo ponovno uspostavljanje Kancelarije za mladih i raspisivanje konkursa namenjenih za organizacije koje se bave mladima, što spada u domen omladinskih politika, i to je i realizovano. Ipak, to nije dovoljno, smatraju u CEKOS-u, i upravo zato su pokrenuli projekat „Glas mladih u Apatinu“, svesni da na selu mlade muče malo drugačiji problemi.
„Mladi u Apatinu se ne razlikuju od drugih mladih u malim mestima u Srbiji. Računa se da mladi čine oko 15 posto stanovništva, a u Apatinu prema zvaničnim podacima i nešto više od toga. Ono što razlikuje Apatin od nekih drugih mesta je to što tu nemamo fakultete, a imamo svega samo dve srednje škole, tako da dosta mladih odlazi iz Apatine, pre svega zbog školovanja, u druge veće gradove , počevši od Sombora, Novog Sada i Beograda“, kaže Nikola Dobrijević.
Zbog ovih razloga koji najčešće motivišu mlade na odlazak iz Apatina je teško pratiti njihov razvoj, zadržati ih i raditi sa njima, kao što bi to bilo u nekom većem gradu.
„Ako se vrate, obično nastavljamo da radimo s njima“, kaže naš sagovornik. „Ali veliki deo njih se, zapravo, nikad ni ne vrati, jer u većim gradovima nađu bolje prilike za život i posao. Ali to je problematika svi malih sela.“
Upravo se zato izazovi i problemi mladih u ruralnim sredinama, kakva je i Sonta, razlikuju od onih u urbanim.
„Mislim da i oni osete to što svi osetimo, a to je pre svega jedan veliki odliv stanovništva koji se dešava iz različitih razloga, najčešće ekonomskih,“ kaže naš sagovornik. „Onda dolazimo do situacije da u manjim mestima je sve teže naći adekvatne stručne mlade ljude, za neki posao, a s druge strane, i mogućnosti za posao za one koji ostaju je sve manje u odnosu na nešto što je bilo ranije.“
Pročitajte i članak Deca i mladi u Dramskom studiju CEKOS-a u Sonti neguju interkulturalno pozorište
Nisu samo poslovne prilike neprilike za mlade u opštini Apatin, smatra Nikola Dobrijević. „Problem je i to što u malim mestima nema puno sadržaja, počevši od kulturnih, zabavnih i slično, do nekih prilika za učenje…“
Mladi iz organizacije CEKOS su odlučni da unaprede omladinske politike na lokalnom nivou, i pored relativne pasivnosti mladih koja je u seoskim područjima izraženija nego u gradovima.
„Najveći izazov su, zapravo, sami mladi, odnosno ciljna grupa koja treba da ima najviše benefita od tog projekta“, kaže Nikola Dobrijević iz CEKOS-a. „Razlog za takvo stanje verovatno leži u tome što ljudi kod nas počinju da osnivaju udruženja sa 35 godina, što mladi generalno nisu informisani, ili nisu imali prilike da budu informisani o tome kako da učestvuju u donošenju odluka koje se tiču njih.“
Nikola smatra da je ipak glas mladih u Apatinu sve jači. Dodaje i to da bi voleo da mladi najviše „vuku“ ovu priču, da oni sednu sa donosiocima odluka i da se bore za svoja prava, iako su još uvek pasivni i nisu možda svesni koliko je to za njih važno.
„A, zapravo, to je preran korak za njih,“ zaključuje Nikola Dobrijević. „Moramo da idemo redom. Ne možemo se ponašati kao da imamo razvijenu omladinsku politiku u Apatinu, jer još uvek nemamo, već moramo krenuti odande gde jesmo: da prvo stvorimo ljude koji će raditi sa mladima, da neko prepozna na koji način to treba da se radi, da se onda mladi uključe, da osete benefite toga, pa onda da kažu ‘ja hoću da se pitam, ja želim da iskoristim sve ono što mogu da iskoristim’.“
Izradu ovog medijskog priloga podržao je američki narod putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID), a u okviru projekta “Aktivni građani – bolje društvo zagovaranjem ka saradnji i demokratskom razvoju Srbije“, koji realizuje BOŠ. Sadržaj priloga isključivo je odgovornost Centra za kulturu i obrazovanje CEKOS i ne predstavlja nužno stavove USAID-a, Vlade SAD-a ili BOŠ-a.
Sviđa Vam se ovaj članak? Podržite nas!
Želite da dobijate zanimljive članke na mejl? Prijavite se na newsletter.
Vladimíra Dorčová Valtnerová
Volim život, novinarstvo i digitalno vreme. Zato sam i postala transmedijalna pripovedačica. Pre toga sam od 2013. do 2017. bila odgovorna urednica nedeljnika „Hlas ljudu“ i njegovog online izdanja. Od januara 2009. do februara 2013. bila sam koordinatorka Odbora za informisanje Nacionalnog saveta slovačke nacionalne manjine. U periodu od 2005 – 2008 radila sam kao novinarka, urednica i voditeljka u slovačkoj redakciji TV Vojvodina.
Od oktobra 2008 do aprila 2013 bila sam predsednica Asocijacije slovačkih novinara. Od 1995 – 2000 i 2010 – 2012 bila je članica redakcije omladinskog časopisa „Vzlet“. Dobitnica sam Godišnje nagrade časopisa „Vzlet“ za 2002. godinu, nagrade „Vladimir Dorča“ za 2013. godinu, "Jan Makan st." za 2016., koje dodeljuje Asocijacija slovačkih novinara i godišnje nagrade NDNV-a za izveštavanje u medijima na jezicima nacionalnih manjina i za interkulturalnost u medijima za 2017. U sadašnjosti sarađujem sa časopisom "Nový život" kao članica redakcije, i sa organizacijama, kao što je Nezavisno društvo novinara Vojvodine, čija sam članica, Novosadskom novinarskom školom, časopisom "Politikon" i dr. Sa porodicom živim, stvaram i radujem sa životu u Magliću.
Pridaj komentár & Dodaj komentar