Getting your Trinity Audio player ready...
|
David Čapanda, mladi stonoteniski talenat iz Selenče, osvaja turnire širom regiona i sanja o svetskom vrhu, uprkos ograničenim resursima i nedovoljnoj podršci.
Malo je turnira sa kojih se David Čapanda vrati praznih ruku. U kući ponosno čuva preko 80 medalja i više od 70 pehara. David ima 13 godina, a stoni tenis trenira pola svog života.
“Volim ovaj sport jer uživam kada ga igram”, kaže.

Stoni tenis ga je privukao jer ga je otac František Čapanda uveo u ovaj svet.
“Ja sam trenirao ovaj sport i postao sam predsednik kluba. Zbog toga sam češće odlazio na treninge i vodio sam Davida sa sobom. Imao je četiri, pet godina kada je zavoleo ovaj sport”, priseća se.
U Stonoteniskom klubu u Selenči briljiraju mladi sportisti. Iako ima mali broj članova, ne zaostaje za uspesima od višebrojnijih klubova. David je poseban zbog toga što ne igra po šablonu, kaže František.
“On i ne voli toliko da trenira, ali voli mečeve”, ističe.
“Treniram od dva do četiri sata dnevno. Tako mora”, kratko će David.
Ima punu sobu odlikovanja, a omiljeni su mu zlatni pehari koje je pre par nedelja doneo iz Sarajeva sa međunarodnog “Gewo” turnira i to u kategoriji juniora i kadeta.
Njegov otac je najponosniji na evropska priznanja. Ipak, znaju se prioriteti.
“Važnije od toga da donese medalju jeste da se na turniru ponaša bez nervoze i da izgubi sportski,” kaže.
Istina, David retko gubi.
Za uspeh nije potreban samo trud
“Posvećenost i upornost uz talenat predstavljaju najvažnije faktore za uspešno bavljenje sportom. Pored toga, klub u kojem sportisti treniraju mora biti dobro organizovan u pogledu uslova za treninge”, kaže specijalista za analitiku u sportu u Pokrajinskom zavodu za sport i medicinu sporta Branko Đukić.

Đukić je nekadašnji reprezentativac, a sada trener i selektor muške seniorske reprezentacije Srbije u stonom tenisu. Objašnjava da su za stvaranje šampiona neophodni i kvalitetni i motivisani treneri, sparing partneri koji će svakodnevno trenirati sa mladima, saradnja klubova i prisustvo na trening kampovima u ozbiljnijim stonoteniskim državama.
František kaže da je njegov klub dovoljno dobro opremljen. Zahvalan je trenerkinji Nadi Banjac koja vrhunski obavlja svoj posao.
Ipak, za mogućnost da klub uopšte funkcioniše zahvaljuje se Zlatku Kesleru, evropskom i svetskom prvaku u stonom tenisu. Ovaj osvajač čak pet paraolimpijskih medalja, koji je rodom iz Selenče, dobrim delom finanasijski pomaže rad STK Selenča.
David je među najboljim stonoteniserima u Evropi u svojoj kategoriji.
Penjanje na pobedničko postolje nije dovoljno kako bi se napredovalo u sportu. Odlazak na razna takmičenja predstavlja trošak koji uglavnom snosne roditelji.
“On bi bio još bolji na evropskoj rang listi, ali nije otišao na pola turnira po Evropi koji se boduju, a gde odlaze sportisti kojima savezi pokrivaju troškove”, objašnjava František.
Branko Đukić kaže da bi lokalne samouprave trebale da dodatno pomažu one sportske klubove i udruženja koja svakodnevno organizuju treninge za mlade i početnike.
“Nadležni organi i institucije koje se bave sportom moraju na različite načine da ga promovišu i apeluju na važnost bavljenja sportom i fizičkim aktivnostima bez obzira na uzrast”, navodi.

Za Františeka je ovo bolno pitanje jer traži podršku od nadležnih organa vlasti, institucija, saveza i sponzora. Pomoć dolazi ali bude simbolična i jednokratna.
“David skoro svake nedelje putuje na različita takmičenja, kampove. Te troškove uglavnom finansiraju roditelji,” kaže.
Branko Đukić iznosi podatke da u Vojvodini oko 33% dečaka i devojčica ne treniraju ni jedan sport, što treba da zabrine sve. Od ogromne važnosti za mlade je da budu fizički aktivni, kako za njihov pravilan fizički rast i razvoj, tako i za unapređenje ostalih osobina koje donosi sport: socijalizaciju, samopouzdanje, disciplina i pravilan odnos prema drugima.
“Bez obzira na sredinu u kojoj mladi odrastaju, bavljenje sportom treba da bude imperativ svima koji su nadležni,” navodi Đukić.
Sportisti i sportistkinje su svojevrsni ambasadori zemlje koju reprezentiju. Društvo slavi kada se okite plemenitim metalima, ponesu zastavu i otpevaju himnu. Ponosno je na njihov uspeh kao na lični. Ipak, do tog postolja vodi dugačak put popločan velikim požrtvovanjem. I ne kreću svi sa istih starnih pozicija.
David Čapanda ne zapostavlja školu i planira da svoju karijeru nastavi kao profesionalni sportista.
“Verujem da ću jednog dana biti prvak sveta”, kaže David, siguran.

Ova priča nastala je u okviru projekta „Mladi u slovačkoj zajednici u Srbiji: Inspiracija i doprinos društvu“ koji sprovodi Centar za profesionalizaciju medija i medijsku pismenost (CEPROM), a koji je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije – Ministarstva informisanja i telekomunikacija. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
Pridaj komentár & Dodaj komentar