Profesor Miki – Milorad Bogdanović – je profesor likovne kulture u penziji i bivši trener odbojkaškog kluba ’’Maglić 1953’’. U Maglić je iz Gajdobre sa porodicom došao pedesetih godina prošlog veka, kao dečak. Kako kaže, Maglić je tada igrao odbojku u prvoj ligi.
Prva sećanja na odbojku u Magliću profesora Mikija, kako ga znaju stanovnici sela, vezuju se za utakmice koje su se igrale na nekadašnjem terenu, gde se danas nalazi PU ’’Včielka’’ i u nekadašnjoj sali koju su Grci, u tadašnjoj komuni koja se zvala Buljkes, napravili za pozorište i biskop.
Svoje prvo životno doba, tokom osnovne škole, proveo je čuvajući krave. Svoju ličnost formirao je na pašnjaku. Već u petom razredu osnovne škole je počelo, kako kaže naš sagovornik, ozbiljnije učenje – gramatika i matematika, a slobodno vreme koristio je tako što je na pašnjak sa sobom nosio knjige i – učio.
„Tu sam imao prednost u odnosu na druge – unapred sam učio, imao sam potrebu da znam nešto pre drugih. To me je uvek pratilo, imao sam taj neki model kako nešto treba raditi. Radio sam od malih nogu, bio sam vezan za zemlju i za poljoprivredu. Izdržavali smo se tako što smo u jesen prodali svinje i kokoške, a od toga su se kupovale obuća, odeća i knjige, sasvim skromno i nezamislivo za današnje vreme“, seća se Milorad Bogdanović.
Otac profesora Bogdanovića je voleo epske narodne pesme, a profesor je voleo da sluša priče sa naravoučenijem koje mu je otac pričao. Uz to je uživao u čitanju poezije i novina, koje i danas redovno čita. Kao gimnazijalac zavoleo je likovno, matematiku i fizičko, a kako kaže, kanal im je bio glavna sprava za vežbanje.
Naša preporuka: Odbojka u Magliću: Prioritet je rad sa decom, kaže trener OK “Maglić 1953.” Milan Krajnović
Prva znanja iz odbojke koje je stekao, kako sam kaže, stekao je kod profesora Popjovanova, za kog kaže da je bio izuzetan pedagog. U početku je vežbao sa devojčicama, jer je bio dosta mlađi od ostalih dečaka. Kao stariji je igrao sa raznim igračima, sa kojima je i danas ostao prijatelj.
„Ja nisam bio predisponiran za odbojku, već sam išao preko modela. Shvatio sam kakav je to sport, šta zahteva i čitao sam literaturu. U biblioteci sam od korica do korica iščitao sve časopise o vežbama, rukometu, odbojci, a od džeparca za užinu sam kupovao knjige“, objašnava Milorad Bogdanović.
Sa profesorom Mikijem o odbojci u Magliću
Sport je u Magliću oduvek bio atraktivan. Na pitanje kakav značaj odbojka ima za Maglić, profesor Bogdanović kaže da je on višestruki:
„Sport je oduvek mobilizovao omladinu oko zajedničkih stvari, kao što su radne akcije. Druga važna stvar – oko odbojke su se okupljali uglavnom oni koji su bili ambiciozni što se tiče učenja, većina njih je završila fakultete. Tada je bila aktuelna elektrotehnika i mašinstvo“, pojašnjava i dodaje:
Želite da dobijate zanimljive članke od Storytellera u mejlu? Prijavite se za newsletter.
„Mlađe generacije su počele da idu u kampove i to je pravi put. Tamo su išli najbolji, a kriterijumi su višestruki: tehnička potkovanost, fizičke predispozicije i samoprekornost. U odbojci je uvek vladala skromnost, posle utakmica smo pričali o ispitima, koga je profesor šta pitao. Sada su drugačije stvari. Kada se raspala država, raspao se i sistem vrednosti, koji je trebalo ispočetka graditi. Odbojka je tehnički sport, ne može svako da igra. Da bi igrao na nekom nivou odbojku, tenis, stoni tenis, treba biti doktor nauka, treba dosta psihologije.“
Profesor Miki, prvi trener Žarka Petrovića
Profesor Bogdanović je bio prvi trener Žarka Petrovića, odbojkaša koji je 253 puta obukao dres reprezentacije Jugoslavije. Kako kaže naš sagovornik, Žare je vrlo mlad počeo da trenira – krajem prvog razreda osnovne škole, i tada kreće sa njim da trenira sistematski.
Žarko Petrović je iz Maglića, svojim prelaskom u Vojvodinu, otišao sa nepunih 18 godina. ’’Kada su iz Vojvodine došli po njega, on je došao kod mene. Rekao je da mora ići kod druga da prepiše domaći i kako neće da ide u Vojvodinu,’’ objašnjava naš sagovornik. Dodaje, zatim, kako je dao vetar u leđa Žarku da ide u Vojvodinu i stavio do znanja da u Maglić uvek može da se vrati.
’’Jednom prilikom je Maglić igrao protiv Vojvodine. Žare je tad već igrao za Vojvodinu. Da je igrao za nas, bilo bi 2:0 za nas, ali je igrao za njih, pa je bilo 2:0 za njih. Bio je kompletan igrač. Nije toliko nama odmogao, koliko je njima doprineo,’’ govori profesor o Žaretu.
Žarko Petrović je odbojkaš koji je sa reprezentacijom Jugoslavije osvojio bronzanu medalju na Olimpijskim igrama u Atlanti 1995, zlatne medalje na Univerzijadi u Zagrebu 1987. i na svetskom kupu u Japanu 1996, i srebro na Mediteranskim igrama u Atini. Takođe, velike uspehe je doživeo i sa Odbojkaškim klubom ’’Vojvodina’’, u kojoj je 1987. godine proglašen za najboljeg sportistu AP Vojvodine, u izboru ’’Dnevnika’’. Preminuo je 2007. godine. Godine 2019.je, u znak sećanja, u Magliću postavljena bista Žarka Petrovića.
Ekspres politika je o Žaretu pisala: ’’Ako Partizanska olimpijada nije dala ništa novo, pojavio se odbojkaš koji igra šah.’’ Toliko o njegovom pregledu igre, ta intelektualna dimenzija.
Milorad Bogdanović
Profesor Miki je čovek koji je na put izveo dosta sportista i mladih ljudi i u Magliću vrlo poštovan. Anegdote i rečenice koje je govorio na treninzima i danas se prepričavaju među generacijama mlađih i starijih ljudi. Kroz njegove treninge odbojke i tenisa, nisu se učili samo ti sportovi – učilo se kako se zapravo ’’igra glavom’’, učio se timski duh, sklapala su se prijateljstva, a i poneke ljubavi.
Pridaj komentár & Dodaj komentar